"Ono" je neobična i polisemična zamjenica

Neke službene riječi na ruskom jeziku, unatoč svojoj kratkoći, imaju vrlo dugu povijest. Stoga ih suvremenici ne doživljavaju uvijek ispravno. Šareni "on" čest je gost u vjerskim tekstovima, kao i u starim službenim dokumentima. Povremeno se koristi i danas. Ali kakvo značenje govornik stavlja u sažetu notaciju? Za koje je situacije prikladno, a kada izbjegavati?

Neobično podrijetlo

Ispred vas je standardna pokazna zamjenica. Ne potječe iz složenih pojmova, već iz predslavenskog "to", koji su koristili umjesto vlastitog imena. I do sada, ako trebate imenovati objekt, kažu "on". To je vrlo povoljno kada trebate izbjeći tautologiju ili dati Fleur sofisticiranosti, sofisticirane antike.

Univerzalni pojam

Ali kada vrijedi konzumirati? Ovisi o kontekstu i o autorskoj poruci. Slikovitim umetkom možete ukrasiti umjetničko djelo tako da čitatelj uz pomoć markera bolje osjeti atmosferu prošlog doba. Najčešće značenje "ono" dobiva u uzvišenom stilu, pojavljuje se kao klerikalizam. Dešifrira:

• onaj, onaj;
• gore navedeno.

To je prikladno ako oba sugovornika razumiju o kojem konkretnom predmetu, događaju ili vremenu govorimo. A također i u slučaju kada je tekst iznad dao jasnu naznaku i sada nastoji izbjeći ponavljanje. Definicija je zastarjela, zbog čega mlađa generacija ima poteškoća u susretu s njom.

Iz dubine stoljeća

Dio tumačenja je prastari. U njima se ispostavlja da je alegorijski zagrobni život. Sasvim je moguće približiti se "drugom". Egzotične vrijednosti tri:

1. Suprotno.
2. Onostrano.
3. Od pamtivijeka.

Prva dva mogu biti doslovno i figurativno čitanje:

• nazovite s ove obale na o.;
• nazovite s ovog svijeta na o. svjetlo.

Kada govorimo o vremenu, poprima razigran, ironičan oblik. Izraz podrazumijeva "u to vrijeme", bilježi određeni apstraktni kronološki položaj toliko dugo da se ne može sjetiti. Djelomični sinonim za"dugo".

Svakodnevna komunikacija

Koliko je primjereno u stoljeću s oceanima? Problem je u prilično egzotičnom, umjetničkom obliku. Kada se raspravlja o kupnji, "ovo" je očiti višak, a u okviru kolokvijalnog govora uopće izgleda kao crna ovca. Također nije prikladno za poslovnu korespondenciju, zamjenjujući je specifičnostima, punim nazivom predmeta rasprave. Mladi preferiraju "onaj". Sjećajući se zamjenice, u budućnosti možete pokazati erudiciju i lako čitati stare dokumente, ali praktične su koristi na razini kućanstva minimalne.