Sveti sava srpski: biografija i biografija, fotografije i zanimljivosti

Smrt oca

Nakon završetka gradnje samostana, Simeon je umro u dobi od 85 godina. Savva je pokopao oca i želio se povući za molitve za pokojnog roditelja. Da bi to učinio, svetac je sagradio ćeliju u Kareji 1199. godine. U potpunoj samoći, Savva je svakodnevno ispunjavao strogu samostansku povelju, čitao cijeli Psaltir, jeo hranu jednom dnevno, pridržavajući se posebno strogog posta u ponedjeljak, srijedu i petak. Jednog dana, dok se molio za oca, imao je viziju: Simeon u oblaku nestvorene svjetlosti, okružen svecima i pravednicima. Otac je rekao Savi da je dobio nagradu od Gospodina i da je njegova sudbina Blažena.

Obećao je i sinu milost Božju. Savva se obradovao i zahvalio Gospodinu. U svojoj tišini, kako je nazvao svetu ćeliju, sastavio je detaljnu biografiju svog oca i zamolio hegumene Svete Gore da izvrše litiju na njegovom grobu. Savva je vjerovao da će Gospodin otkriti pravednika. I tako se dogodilo. Tijekom bogoslužja Simeonov grob bio je ispunjen mirom, miris se širio okolo. Atonski stanovnici jednoglasno su prepoznali novog sveca i proslavili ga. Sveti Sava pisao je o tome što se dogodilo rodnoj Srbiji, što je puno obradovalo njegovu braću i sestre.

Prijenos simeonovih relikvija u Srbiju

Novo stoljeće donijelo je mnogo nevolja na zemlju. 1202. katolički križari zauzeli su Carigrad i formirali latinsko carstvo. CAR i bizantski Patrijarh sklonili su se u Nikeju, a Katolička prijetnja visjela je nad Atosom. Ni na Balkanu nije bilo mira: Savin stariji brat Vukan pobunio se protiv Stjepana, kojemu je otac predao uzde države.

Pobunjenik je oduzeo dva područja Srbiji i proglasio se kraljem, uz potporu Pape. Bratska svađa počela je prijetiti pravoslavnoj vjeri u Srbiji, jer je Papa preko samoproglašenog kralja nametnuo katoličanstvo na Balkanu. Stjepan, koji je jedva suzdržavao brata, napisao je na Atosu Svetom Savi. U pismu je zatražio da se relikvije njegovog oca donesu u rodnu zemlju kako bi se pomirila braća i zaustavila građanska svađa.

Utjeha braće

Iz biografije Svetog Save srpskog poznato je da je na Svetoj Gori ostao dvadeset godina. Sveta planina postala je njegov dom, nije bilo lako napustiti je. Ali radi braće i mira u rodnoj zemlji, morao sam podići oca iz groba i zajedno s nekoliko svetogorskih očeva krenuti na put. Stanovnici Hilandara bili su neutješni, ali Simeon se u snu pojavio hegumenu metodu i rekao da će iz prazne grobnice izrasti vinova loza, a dok ona nastavlja rađati, blagoslov sveca počiva na samostanu i njegovim stanovnicima.

Ubrzo je grm grožđa doista narastao na grobu i do danas donosi plodove, iako je njegova starost već prešla osam stoljeća. Ponekad se pogrešno smatra lozom Svetog Save srpskog, iako zapravo raste na mjestu pokopa njegovog oca Simeona.

U Srbiji je izaslanstvo Primljeno s velikim poštovanjem, simeonove relikvije položene su u samostan Studenica koji je nekoć sagradio. Savva je svakodnevno slavio Božansku liturgiju s lokalnim svećenicima. Nakon službe, svetac je održao iskrene propovijedi pozivajući ljude da se pomire i okončaju građanski rat. Ljudi koji se sjećaju svog dobrog vladara dobili su podršku i nadu u miran život.

Mirotvorac i propovjednik

Savva je svakodnevno razgovarao s braćom Vukanom i Stefanom u nadi da će ih pomiriti. I Bog je, molitvama sveca, opominjao zaraćene. U sjećanju srpskog naroda zauvijek su ostala pomirena braća. Slučajnost ili ne, nakon toga relikvije Svetog Simeona ponovno su se smirile. Savva se namjeravao vratiti na Atos s ocima svetogorcima, ali veliki župan molio ga je da ostane.

Vidjevši volju Božju u tim uvjeravanjima, svetac je odlučio nastaviti očevo djelo širenja kršćanstva na svojoj rodnoj zemlji, postajući graditelj hramova i samostana. S njim su ostali neki atonski redovnici, dok su se ostali, bogato nadareni velikim županom, vratili na Svetu Goru.

Savva, uzdignut u čin arhimandrita, započeo je svoje aktivnosti sa Studenica, postavši njegov opat. Samostan je živio prema Povelji Hilandara, svjatogorci su obučavali novake koji su željeli svoj život posvetiti služenju Gospodinu. Hodočasnici s cijelog Balkanskog poluotoka hrlili su u Studenicu: svi su željeli slušati princa, koji je svojim primjerom dokazao da je kraljevstvo Božje dostupno bogatima.

Hodočasnici su išli moliti se na relikvijama Svetog Simeona, priznati grijehe i dobiti upute. Samostan se obogatio i proširio. Pod vodstvom Svetog Save izgrađene su stambene zgrade za redovnike, samostanske gostionice i arhondarike, gospodarske zgrade, torovi za stoku i opsežne žitnice. Teret se redovito slao u Hilandar kako bi podržao redovnike.

Napad saveznika

Čim se život samostana popravio, Savva je s bratom Stefanom podijelio ideju o izgradnji samostana u gradu žici. No, raspravu o detaljima prekinula je vijest o napadu pobunjenog bugarskog princa stresa na Srbiju. S Bugarskom je veliki župan uspostavio diplomatske odnose. Dugo vremena dvije države nisu bile u sukobu. Bugarski car Kalojan vodio je rat protiv Latina i ubijen je u opsadi Soluna. Nasljednik kraljevstva bio je njegov nećak borilo. Ali Strez, kalojanov vazal pobunio se protiv novog vladara.

Želeći proširiti granice Bugarske, pobunjenik je napao Srbiju. Sveti Sava otišao je sam u neprijateljski tabor i na svaki mogući način opominjao stresa da zaustavi razuzdani način života i ruganje zarobljenicima. Ne postigavši grižnju savjesti Bugarina, arhimandrit je otišao na mjesto za noćenje. Nakon ponoći čovjek je dotrčao iz palače i ispričao o Stresovoj smrti. Dok je umirao, vikao je da mu je određeni mladić kojeg je poslao Savva kopljem probio srce.

Svetac je shvatio da je to anđeo Gospodnji. Ratnici koji su ujutro saznali za Stresovu smrt napustili su logor i vratili se kući. Nakon čudesnog izbavljenja od protivnika, u Srbiji je dugo uspostavljen mir. Savva i Stefan počeli su graditi samostan. Ispunjavajući svoj plan, svetac nije napustio misionarsku službu: nastavio je pripremati redovnike za obrazovni rad i službu u župama. Nedjeljom je Savva podučavao pismenost seljačke djece.

Obilazeći zemlju, razgovarajući s običnim ljudima, podučavajući ih i blagoslivljajući ih. Ljudi iz svih predgrađa hrlili su u novi samostan u žici. Sve je privukla slava Save kao molitvenika i čudotvorca. Protok se posebno pojačao nakon što je arhimandrit izliječio paraliziranu osobu. Obični seljaci brzo su širili vijest o ozdravljenju, a slabi, nemoćni i opušteni preplavili su samostan tražeći zdravlje i odrješenje.

Smrt asketa

Život svetog Save, pun poteškoća, neočekivano je završio. S ciljem pomirenja dviju zaraćenih strana, Nikeje i Bugarske, krenuo je na put. Uz Božju pomoć uspio je uvjeriti dva kralja da odustanu od rata. Asen, vladar Bugarske, predložio je Savvi da ostane s njim, pričeka proljeće da se vrati kući. Svetac se složio i svake večeri Razgovarao s kraljem, poučavajući ga u vjeri i pobožnosti. Na blagdan Bogojavljenja Sava je počela imati groznicu. Svetac shvatio kao znak bliske smrti, požurio je dovršiti zemaljska djela i pričestio Kristove tajne.

14. siječnja 1235. učenici koji su bili u blizini Save začuli su glas: "radujte se, sluga moj, koji je ljubio istinu!"- i još malo kasnije: "Dođi, moj dobri i voljeni sluge, prihvati nagradu koju sam obećao svima koji me vole". U tom je trenutku svetac s osmijehom predao svoju dušu Gospodinu.

Povratak relikvija

Savva Srpski počašćen u crkvi u Bugarskoj. Kralj Vladislav, nećak sveca, napisao je pisma bugarskom vladaru tražeći od njega da da poštene relikvije sveca, što je svaki put odbijeno. Asen i patrijarh Joakim vjerovali su da je svetac po volji Božjoj počivao u Bugarskoj, a ne u Srbiji, što znači da bi njegove relikvije trebale ostati na ovoj zemlji. Podanici kralja Vladislava bili su ogorčeni, zahtijevali su povratak svetišta, duh građanskog rata ponovno se približavao Balkanu. Tada je vladar Srbije otišao u Bugarsku, u crkvu Četrdeset mučenika iz Sebaste, gdje su položene poštene relikvije Svetog Save i molio mu se:

Znam da te je moj grijeh natjerao da napustiš Srbiju i doveo do smrti u stranoj zemlji. Ali oprosti mi zbog ljubavi prema tvom bratu i mom ocu. Ne zaboravite svoj narod zbog kojeg ste toliko patili i ne pokrivajte me sramotom i tugom. Moli Boga i svojim molitvama okreni srce kralja Asena, neka mi dopusti da uzmem tvoje tijelo; jer će me moj narod prezirati ako se vratim bez tebe.

Iste noći Sveti Sava pojavio se Bugarskom kralju u snu i zamolio ga da svoje tijelo preda Srbima. Asen je, s pravom bojeći se gnjeva Gospodnjeg, pristao na svečani prijenos Savinih relikvija u svoju domovinu. Na otvaranju sarkofaga, miris se širio hramom i činila su se brojna čuda, a činilo se da je i sam svetac zaspao.

Srbija kroz svoju povijest nije poznavala značajniji i svečaniji događaj od prijenosa relikvija Svetog Save iz Bugarske u Srbiju. Položili su relikvije na istom mjestu gdje je Rastko Nemanjić rođen i odrastao - u Hercegovini, u gradu Mileševu.

Turski jaram

Miran život na Balkanu završio je dolaskom Turaka. Osmansko Carstvo napalo je poluotok i uspostavilo svoje redove, mnogi su Srbi prisilno prešli na islam. Turci su se bojali dirati samostan u žici, jer se od svečeve grobnice dogodilo toliko čuda da svijećnjak rakije s relikvijama nikada nije bio prazan, čak ni u najtužnija vremena za Srbe.

O najvećim događajima ove vrste govori biografija Svetog Save srpskog, koju je sastavio njegov učenik hegumen Dometian, koji je bio opat i ispovjednik samostana Hilandar Athos. Do kraja šesnaestog stoljeća u žici su tražili zagovor i pomoć sveca. Svi, mladi i stari, znali su što pomaže svetac Savva srpski i tko je on. Nakon što su proveli više od sto pedeset godina pod ugnjetavanjem Osmanskog carstva, Srbi su počeli organizirati pobune, postupno izmičući kontroli okupatora.

Spaljivanje relikvija

Turci su s pravom vjerovali da se partizanski duh zagrijava u samostanima i samostanima. Krvožedni Khan Muhammad treći izdao je naredbu da suzbije otpor uništavajući svetišta. Samostan u žici bio je okružen, redovnici su bili prisiljeni dati drveni rak s relikvijama Svetog Save. Lijes s tijelom odnesen je u Beograd i javno spaljen. Nakon ovog bogohulnog čina uslijedila je represija najviših crkvenih hijerarha. Vršački biskup Teodor pretrpio je mučeništvo, a mučitelji su od njegove kože napravili bubanj. Patrijarh Ivan bio je okovan lancima, doveden u Carigrad i obješen na Adrijanopoljska vrata.

Hram u Beogradu

Krajem devetnaestog stoljeća na mjestu spaljivanja relikvija započela je gradnja crkve Svetog Save srpskog u Beogradu. Ova građevina do danas nije u potpunosti dovršena. 1894. započele su rasprave o brojnim projektima, rasprave i rasprave o izboru arhitektonskog stila, graditelja i materijala.

Konačni projekt odobren je tek 1935. godine, a istodobno je postavljen temelj za buduću crkvu Svetog Save srpskog u Beogradu. Godine 1939. bilo je moguće podići zidove visoke 12 metara. A prvog rujna 1939. započeo je Drugi svjetski rat, pa je izgradnja crkve Svetog Save srpskog morala biti zamrznuta.

Građevinski radovi nastavljeni su tek 1986. godine. Bio je to dan Svetog Save srpskog. Kupola je dovršena tri godine kasnije. Službeno otvaranje hrama održano je 2004. godine, u proljeće 2008. godine posvećena je kapela u čast svetih mučenika Ermila i Stratonika.

U Rusiji se sveti Sava Srpski štuje ni manje ni više nego u Srbiji. 2015. predsjednik naše zemlje imenovao je Rossotrudnichia generalnim koordinatorom radova na uređenju interijera Katedrale. Ruski i srpski stručnjaci zajedno su složili mozaik glavne kupole ukupne površine 1230 četvornih metara, a u prosincu 2018. započela je ugradnja mozaika u oltarnu dijelovi.

U Rusiji je sveti Sava Srpski vrlo poštujemo. Mnogi parovi bez djece traže od njega pomoć u začeću. Nepravedno uvrijeđeni i potlačeni traže pomoć u oslobađanju od tiranije. U čemu pomaže Sveti Sava Srpski? Bio je to veliki asket koji je smirivao građanske ratove, sam ulazio u neprijateljski Tabor, liječio bolesne i gradio hramove. Stoga svetac pomaže onima koji mu se obrate s bilo kojim problemom. Trebate tražiti pomoć s vjerom i nadom. U Dan sjećanja Svetog Save srpskog u hramovima čitaju akatist i mole se:

O Sveta glavo, slavni čudotvorče, Sveti Krist Savvo, Srpska zemaljska majka stolica, čuvaru i prosvjetitelju, svi kršćani pouzdani pred Gospodinom predstavnikom, padamo i molimo se: Daj nam da budemo dio tvoje ljubavi prema Bogu i bližnjemu, čak je i za života tvoja sveta duša bila ispunjena.

Osvijetlite nas istinom, prosvijetlite naš um i srce svjetlošću božanskog učenja, naučite nas da vas vjerno oponašamo, da ljubimo Boga i bližnjega i nepogrešivo vršimo zapovijedi Gospodnje, neka budemo vaše dijete ne po imenu tokmo, već svim našim životom. Moli se, sveti biskupe, za svetu Pravoslavnu Crkvu i tvoju zemaljsku otadžbinu, uvijek časteći te ljubavlju. Dobro pogledajte svaku dušu svojih vjernih čitatelja, vašu milost i pomoć u potrazi, probudite iscjelitelja za sve nas u bolestima, tješitelju u tuzi, posjetitelju u tuzi, pomoćniku u nevoljama i potrebama, u času smrtnog milosrdnog zaštitnika i zaštitnika, da, uz pomoć molitvi vaših svetaca, bit ćemo počašćeni i primit ćemo vjerno spasenje u grijehu i naslijediti kraljevstvo Kristovo. Ona, Svetac Božji, ne srami se naše nade, čvrsto jež stavljamo na tebe, već nam pokaži svoj mnogostruki zagovor, neka slavimo i pjevamo čudesnog u svojim svetima Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, uvijek, sada i uvijek i u vijeke vjekova. Amen.

U crkvenim trgovinama nije teško pronaći lice sveca, kao ni njegove spise za nadopunu kućne knjižnice. U internetskoj trgovini umjetničkog i produkcijskog poduzeća "Sofrino" ikona Svetog Save srpskog može se naručiti putem interneta uz dostavu. Obrtnici će napraviti lice bilo koje veličine, u kutiji, plaći ili bez nje.

Ikona Svetog Save srpskog mora imati obitelji s djecom, kao i upoznati mlađu generaciju sa životom velikog asketa. Savva Srpski izvrstan je uzor: hrabar, odan, krotak, obrazovan i postojan. Mole se svetom o zdravlje, pomoć u poslu, rješavanje poteškoća u radu i izgradnji.