Adjektivna deklinacija. Adjektivna i mješovita deklinacija

Deklinacije na ruskom jeziku proučavaju se u osnovnoj školi. Mnogi se još uvijek sjećaju imena slučajeva i završnih tablica. Deklinacija je fleksija nominalnih dijelova govora prema rodu, broju ili slučaju. Pogledajmo pobliže kako se imenice i pridjevi naginju u ruskom jeziku. Otkrijmo što je adjektivna deklinacija.

Imenice

Sve riječi ruskog jezika mogu biti jednina (stolica, drvo) ili množina (stolice, stolovi). Svaka imenica može stajati u jednom od šest slučajeva. Također, nominalni dio govora može se odnositi na jednu od deklinacija. To uključuje, na primjer, adjektivnu deklinaciju imenica (to je promjena nominalnih oblika i. p. ed. h., imaju završetke pridjeva u i. p. ed. h.). Razmotrimo ih u usporednoj tablici u nastavku.

Slučajevi. Tablica

Deklinacija brojevima

Većina imenica može imati oblik množine i jednine. Na primjer: šalica-šalice, mačka-mačke, kuća-kuće. Ali kao i svako pravilo, postoje iznimke. Neke imenice mogu biti amo jednotavne. h.:

• oznaka tvari (šećer, prašina, voda, željezo);
• apstraktne imenice (dobrota, bijes, zabava, smijeh, sijeda kosa);
• vlastita imena (Sevastopol, Kavkaz, Amerika, Volga);
• kolektivna imena (studentsko tijelo, zvijer, lišće, posuđe).

Ostale imenice mogu biti samo mn. h., na primjer:

• izražajne tvari (tinta, piljevina, rumenilo);
• vremenski segmenti (dan, praznici, radni dani);
• Imena bilo kakvih događaja, radnji (izbori, zhmurki, spletke, nevolje);
• složeni (upareni) naslovi (škare, naočale, saonice, vrata);
• skupne riječi (financije, novac, divljina);
• vlastita imena (Alpe, roman "demoni", Karpati).

Imenice u mn. h. deklinacija i rod nisu definirani.

Deklinacija imenica. Adjektivna deklinacija

Deklinacije imenica mogu se podijeliti u sljedeće skupine:

1. Deklinacija. To uključuje riječi koje imaju završetke-a, - z. Na primjer: proljeće, gospodar, Zemlja, dadilja, kuhinja, bobica.
2. Deklinacija. Ova skupina uključuje imenice s nultim završetkom (u muškom rodu!) i riječi s završecima-e, - o. Na primjer: kolač_, lopta_, kuća_, šegrt, prozor, tuga.
3. Deklinacija. Imenice s nultim završetkom (u ženskom rodu!). Na primjer: govor_, protok_, majka_, stepa_.

Deklinacije A-E, A-E i A-E nazivaju se supstancijalnim.

1. Adjektivni Tip deklinacije imenica. To uključuje riječi izvedene iz participa ili pridjeva. Primjer: blagovaonica, Privatna, kupaonica, učiteljska soba.
2. Pronominalni Tip. To su imenice, nastalo od zamjenica, ili se naginje kao zamjenice. Na primjer: kravata, djevojka.
3. Različiti nagibi (samo 12, treba ih zapamtiti!). To su riječi: vrijeme, teret, vime, ime, kruna, pleme, transparent, plamen, stremen, sjeme, put, dijete.
4. Mješoviti. Ova deklinacija za riječi koje označavaju prezimena na-in (- EU), - ov (- ev). Na Primjer: Solovjev, Gorčavkin.
5. Nesklon (nulta deklinacija). To uključuje riječi koje se ne mogu mijenjati u slučajevima i brojevima, uglavnom stranog podrijetla. Primjer: film, taksi, dama, kava, kaput.

Kako odrediti deklinaciju?

Adjektivna deklinacija, mješovita, supstantivna ili druga definirana je kako slijedi:

1. Riječ se stavlja u početni oblik (i. p., ed. h.) i odrediti kojoj od 7 vrsta odgovara.
2. Ako imenica nema oblik jedinica. h., tada se ne odnosi ni na jednu deklinaciju: hlače, saonice, uzde.

Pridjevi

Pridjevi (puni oblici!) mijenjaju se ovisno o imenici koja se koristi s njima. Razmislite kako se naginju.

Kako se pridjevi savijaju?

1. Adjektivna deklinacija pridjeva. Promjena relativnih i kvalitativnih nominalnih dijelova govora.

Koji su to pridjevi:

• Kvalitativno-izražavaju svojstvo samog predmeta. Mogu biti različitog intenziteta. Na primjer: žuta je žutija, hladna je hladnija, tvrda je tvrđa.
• Relativni-opisuju svojstvo kroz odnos prema subjektu. Adjektivna vrsta deklinacije takvih pridjeva ne mijenja stupnjeve intenziteta. Na primjer: škola, večer, ljeto, bor, željezo.

Primjeri:

Adjektivni Tip deklinacije tipičan je za većinu pridjeva.

2. Deklinacija pridjeva posesivnih koji imaju sufiks-i (mješoviti).

Primjeri:

3. Deklinacija pridjeva posesivnih koji imaju sufiks-ov (- ev), - in (- Eun) (također je mješovita).

Primjeri:

Mješoviti i adjektivni Tip deklinacije pridjeva uključuju osnovna načela promjene nominalnih oblika na ruskom jeziku.

Pridjevi koji se ne odbacuju

Sljedeći pridjevi nisu skloni:

• kvalitetni kratki oblik (hladno, visoko, daleko);
• kvalitetni komparativni i superlativi, s jednom osnovom (najbolje-najbolje, najbliže-najbliže);
• neke nacionalnosti (manti, Hansi);
• različite boje (kaki, bež);
• odvojeni stilovi odjeće (valoviti, nabrani);
• riječi neto, bruto, (sat) žurbe.

Ovi pridjevi nisu uključeni u adjektivnu i mješovitu deklinaciju. Njihova osobina je nepromjenjivost. U rečenicama se pridjevi koji se ne odbacuju nalaze iza imenice, a ne ispred njih (poput običnih pridjeva).

Može se zaključiti da je adjektivna deklinacija karakteristična za većinu imenica i pridjeva. Mješovito je složenije, kombinira različiti načini tvorbe oblika riječi. Ne samo razumjeti sve vrste deklinacije na ruskom, već je vrlo potrebno i važno kako bi vaš govor bio ispravan i lijep.