Izgradnja elektrana na krimu. Energija krima

Nakon aneksije Krima Rusiji, razvoj energetskog sustava poluotoka dobio je ne samo tehničku i ekonomsku, već i važnu političku važnost. Dugi niz desetljeća Krimska energija uvelike je ovisila o opskrbi ukrajinskog elektroenergetskog sustava. Već 2014. godine ruske vlasti, shvaćajući nepouzdanost tih zaliha, počele su razvijati ambiciozan i složen projekt, uslijed čega bi poluotok Krim trebao biti u potpunosti opskrbljen električnom energijom vlastite proizvodnje.

Odredba do 2014

Tijekom 1980-ih na Krimu se odvijala izgradnja nuklearne elektrane koja bi s velikom rezervom pokrivala energetske potrebe poluotoka. Međutim, dogodila se strašna katastrofa u Černobilu, gradnja je obustavljena, a zatim potpuno zamrznuta. Nakon raspada Unije, Ukrajina nije imala mogućnosti, želju ili potrebu za nastavkom gradnje.

Mlada zemlja dobila je Krim s vrlo dotrajalim energetskim sustavom. "Najmodernija" elektrana koja još uvijek radi izgrađena je 1958. godine. Prve godine neovisnosti pamte se po čestim nestancima svjetla na Krimu. Izgradnja elektrana na skupo gorivo izgledala je krajnje neisplativo tijekom ekonomske krize. Osim toga, Ukrajina je naslijedila od Unije snažan elektroenergetski sustav s nekoliko nuklearnih elektrana koje su proizvodile električnu energiju mnogo jeftinije od termoelektrana.

Stoga je problem opskrbe energijom poluotoka riješen uz pomoć opskrbe iz nuklearne elektrane Zaporožje. Jeftina električna energija postupno je počela gužvati CHP-ove koji troše skupi plin. Na poluotoku se stalno smanjivala centralizirana opskrba tople vode. Krimci su bili prisiljeni opremiti kuće električnim bojlerima i grijačima.

Osim toga, ukrajinske vlasti namjeravale su se razviti na poluotoku alternativna energija. Krajem 90-ih pojavile su se prve Krimske vjetroelektrane, do 2013. njihov ukupni kapacitet bio je 60 MVT. Sredstva stranih ulagača također su izgradila solarne elektrane s kapacitetom od oko 400 MB. A termoelektrane su sve više propadale.

Nakon pridruživanja

Od proljeća 2014. svi problemi nakupljeni u Krimskoj energiji pali su na pleća Ruske Federacije. U 2013. godini poluotok je ukupno potrošio oko 6,5 milijardi kilovata, dok je Krimski elektroenergetski sustav generirao oko 1,2 milijarde kilovata. Udio električne energije isporučene iz Ukrajine dosegao je oko 82 %. Štoviše, neprijateljske ukrajinske vlasti mogle su u bilo kojem trenutku zaustaviti opskrbu, kao što se dogodilo s opskrbom slatkom vodom.

Nije bilo moguće brzo povećati stvaranje vlastite energije, razmjera takvog zadatka bila je prevelika. Ruska vlada pristupila je rješavanje problema u fazama. Prva faza je značajno smanjiti ovisnost o Ukrajini uz pomoć energetskog mosta položenog kroz Kerčki tjesnac. Druga faza je izgradnja elektrana na Krimu, koje u nekoliko godina mogu u potpunosti eliminirati energetski deficit na poluotoku.

Blokada

Do kraja jeseni 2015. godine Ukrajina je ispunila uvjete ugovora, redovito opskrbljujući Krim električnom energijom. No, 22. studenog ukrajinski aktivisti, uz prešutni pristanak vlasti, počeli su potkopavati stupove električnih vodova. Ubrzo je opskrba energijom poluotoka potpuno prestala. Tjedan dana kasnije obnovljen je jedan dalekovod, ali pod pritiskom nacionalista i agresivne javnosti ukrajinsko vodstvo odbilo je obnoviti opskrbu energijom i obnoviti ugovor s Rusijom.

Suočavanje s nedostatkom energije

Na Krimu su počeli nestanci struje. Kako bi prevladali energetsku glad poluotoka, deseci mobilnih plinskih turbinskih stanica velike snage i stotine dizelskih generatora dovedeni su iz Rusije. Krimci su masovno kupovali benzinske generatore. Ali ove su mjere samo ublažile posljedice blokade. Postalo je očito da je bez energetskog mosta i novih termoelektrana Krim osuđen na život u uvjetima teškog nedostatka energije.

Ugodno iznenađenje predstavili su graditelji energetskog mosta. S velikim napredovanjem roka, prvi dio mosta lansirali su 2. prosinca, a drugi-15. prosinca, 400 MVT dnevno počelo je teći na Krim. Međutim, iako u manjem opsegu, zatamnjenja su se nastavila do svibnja 2016. godine. Ukupna opskrba električnom energijom porasla je na 800-810 MVT.

Otvaranje novih elektrana na Krimu

Unatoč činjenici da je Krimski elektroenergetski sustav postao mnogo stabilniji i snažniji nakon spajanja na Ruski elektroenergetski sustav, pokretanje novih termoelektrana u blizini Sevastopolja i Simferopolja s kapacitetom od po 470 megavata ostalo je prioritetni zadatak. Prva faza ovih postaja trebala je raditi u rujnu 2017., druga-otprilike u ožujku 2018. godine.

No, izgradnja elektrana na Krimu uvelike je usporena sankcijama. Za termoelektranu su kupljene četiri snažne turbine tvrtke Umpin, koje su zaobilazeći zabrane dovedene na poluotok. Parnice, kao i beskrupulozan rad nekih krimskih izvođača prisilili su nekoliko puta da odgode rokove isporuke elektrana.

Značajan događaj dogodio se 1. listopada 2018. godine, na današnji dan pokrenute su prve jedinice dvije nove termoelektrane, a pokrenuta je i termoelektrana Saka kapaciteta 90 MVT. Druga jedinica Tauridske elektrane u blizini Simferopolja počela je proizvoditi energiju 28. prosinca 2018. U elektrani Balaklava u blizini Sevastopolja, druga turbina pokrenuta je punim kapacitetom 16. siječnja 2019. Dvije nove Krimske termoelektrane povećale su proizvodnju električne energije na poluotoku za 940 MVT.

Izgledi

Danas Krimski elektroenergetski sustav, s ukupnom snagom od približno 2160 MVT, sposoban bez rada izdržati blagdana i hladne zime. No, regija se brzo razvija, pa stručnjaci predviđaju da već u 2020-ima postojeći kapaciteti možda neće biti dovoljni. Dodatna izgradnja elektrana na Krimu izgleda preskupo zadovoljstvo.

Osim toga, Rusija još nije naučila proizvoditi potrebno za Termoelektrane su snažne plinske turbine i malo je vjerojatno da će još jednom zaobići Europske sankcije. Stoga vlasti planiraju razviti energiju poluotoka u drugim područjima: rekonstruirati i poboljšati postojeće CHP-ove, kao i izgraditi stanice koje proizvode energiju uz pomoć sunca, geotermalnih izvora ili vjetra.