Leksičko-semantička varijanta (lsv). Analiza značenja riječi

Riječ na različitim razinama učvršćuje, poboljšava zajednički jezični sustav. Smatra se osnovnom osnovom leksičko-semantičke strukture, čiji elementi međusobno djeluju i međusobno su povezani. Semantički fenomeni u svakoj riječi imaju multilateralni karakter. Oni odražavaju procese koji se odvijaju u rječniku jezika. Važnu ulogu u formiranju moderne logistike igra sustav zasnovan na kombinaciji različitih leksičko-semantičkih varijanti (LSV). Što je to?

Terminologija

Riječ - ovo je važno, strukturna jedinica jezika koja služi za karakterizaciju različitih predmeta i njihovih svojstava, pojava, odnosa koji imaju skup fonetskih, semantičkih i morfoloških svojstava. Fonetska struktura je skup zvučnih pojava, semantička je skup značenja, morfološka je skup morfema koji tvore zvučnu ljusku svake riječi.

Semantička struktura riječi je uspostavljeni skup komponenata koji čine neki opći model u kojem su leksičko-semantičke varijante međusobno povezane i odgovaraju jedna drugoj. LSV je jednostavna jedinica. Njegov formalni dio tvori određeni zvučni oblik riječi, a smisleni dio-njegovo tumačenje. Postoje različite klasifikacije ovog procesa, koje se razlikuju po posebnim elementima i odnosu koji programiraju određeni pristup proučavanju ovog fenomena.

Nekoliko povijesnih činjenica

Kao moderna disciplina, semantika se pojavila sredinom stoljeća. Pojam je prvi put skovao 1883. Francuski lingvist M Brial, koji je bio ozbiljno zainteresiran za problem jezičnog sustava. Početkom stoljeća, pojam se pojavio u Rusiji. U tom je razdoblju započeo proces razvoja morfološke strukture riječi.

Formiranje leksičko-semantičkog sustava dogodilo se u usporedno-povijesnom razdoblju razvoja discipline koja se odnosi na sredinu stoljeća. U to se vrijeme odvijalo proučavanje leksičkog značenja pojmova i njihovo kombiniranje u posebne skupine za različita predmetna područja.

Položaj

U ruskom jeziku tijekom cijelog postojanja logistike nakupilo se mnogo pojmova s različitim leksičkim značenjem. S vremenom se pojavila potreba za njihovom razlikom i sistematizacijom. Semantika znanosti bavi se proučavanjem takvih riječi i fraza. Skup leksičko-semantičkih inačica riječi (LSV) tvori semantičku strukturu riječi.

LSV riječi svih pojmova sakupljaju se u različitim ruskim objašnjenjima. Na primjer, postoje rječnici s. I.Ozhegova, D. N.Ushakova, U. I. Dalia i sur. Tumačenje rječnika je vizualno, konkretno, izravno opaženo značenje riječi od strane drugih. Takve teorijske konstrukcije odražavaju značenje svakog pojma.

Svrha

Poboljšanje i razvoj semantike od velike je važnosti za suvremeni obrazovni sustav. Njegov je glavni cilj proučiti, sistematizirati, ažurirati leksičke i semantičke varijante pojmova. Ovaj fenomen omogućuje obogaćivanje i poboljšanje modernog ruskog jezika. Ova se Kategorija postupno formirala u određenom razdoblju povijesnog razvoja društva.

Prikazuje značenje riječi, skup objektivnih informacija u sustavu odnosa, veza, interakcija. Proces leksičko-semantičke varijacije modifikacija je značenja strukturnih jedinica jezika. Semantički fenomeni u svakoj riječi imaju multilateralni karakter.

Oni odražavaju glavni procesi, koji se javljaju u rječniku jezika. Polisemične riječi pokazatelj su funkcionalne heterogenosti riječi. Postoje pojmovi stranog podrijetla koji imaju različita leksička odstupanja. Oni se broje i prikupljaju u određenim informativnim izvorima.

Komponente

Leksičko-semantička varijanta (LSV) sastavni je dio semantičke strukture riječi. Ovaj fenomen je skup zastarjelih i modernih tumačenja svakog pojma. Riječi koje imaju jedno leksičko značenje predstavljene su jednom varijantom. Polisemične riječi su pojmovi koje karakterizira nekoliko varijanti. Proučavanje LSV riječi bavi se semantikom, koja je dio lingvistike.

Riječ je o novna jedinica jezika koja označava predmete, pojave, odno e, radnje itd. d. Semantička struktura riječi uključuje skup njezinih semantičkih značenja. Karakterizira sastav sjemena svakog pojma. Sema je diferencirano, semantičko obilježje koje se očituje kada se uspoređuju različiti pojmovi. Njegov sastavni dio je semem. Stručnjaci identificiraju nekoliko glavnih:

• leksem ili skup leksičkih značenja;
• GM ili skup gramatičkih značenja.

Značajke

Leksičko-semantička varijanta ima unutarnji oblik koji karakterizira nacionalnu specifičnost jezika i svjetonazora svojstvenu različitim ljudima. Značenja LSV-a u različitoj strukturi riječi nisu ekvivalentna. Često se smatra da su uzrok stvaranja različitih odnosa i odnosa između elemenata koji se razlikuju u svom statusu. Suvremeni stručnjaci razlikuju:

1. Glavna vrijednost. Praktički je neovisan o kontekstu, ograničen je i u rječniku je predstavljen na prvom mjestu.
2. Kvocijentno značenje. Sadržaj je ograničen, određen kontekstom, ima umjeren sadržaj i u rječniku se najčešće pojavljuje nakon glavnog značenja.

Interakcija

Fenomen varijacije LSV-a uključuje modifikaciju semantičke strukture riječi, koja ima multilateralni karakter. Na primjer, heterogenost i nedosljednost LSV riječi ne sprječava održavanje jedinstva glavne leksičko značenje riječi. Postoji nekoliko vrsta veza leksičko-semantičkih inačica riječi. Naime:

1. Metafora je prijenos svojstava jednog predmeta ili pojave na drugi prema njihovom principu sličnosti i razlike. Ovo se svojstvo odnosi na oblik, funkciju, mjesto, dojam, procjenu, način djelovanja. Na primjer, "grimizna vatra zalaska sunca", "mjesečev polumjesec".
2. Metonimija je kolokacija u kojoj se jedna riječ zamjenjuje drugom. Je omjer vremena i prostora, znak i stvar, proces i mjesto, uzrok i posljedica, svrha i djelovanje, Spremnici i sadržaj, materijal i proizvod. Na primjer, "tri tanjura za jelo", "hodati u zlatu".
3. Sinekdoha je prijenos imena cjeline na njezin dio. Na primjer, šljiva u vrijednosti "voće" i šljiva u značenju "voćka".

Prednosti i nedostaci

Važna prednost leksičko-semantičke strukture je njezina univerzalnost. Omogućuje vam sistematizaciju pojmova bilo kojeg dijela govora i bilo kojeg leksičkog značenja. Prikladan je i jednostavan za upotrebu "bez napuštanja kuće". Danas je leksičko-semantička struktura pronašla popularnost u mnogim dijelovima svijeta među ljudima različite dobi i društvenog statusa.

Međutim, unatoč mnogim prednostima, nedostaci ovog fenomena još uvijek postoje. Vrijeme ne miruje. S razvojem proces a uvođenjem različitih inovacija pojavilo se mnogo novih pojmova i fraza s različitim leksičkim značenjem. Obični objašnjeni rječnik više ih ne sadrži. Postalo je potrebno sistematizirati riječi na informativnim medijima koje je potrebno često ažurirati. Pojavila se potreba za modernim kvalificiranim stručnjacima i novim financijskim troškovima.

Specifičnosti studija

Postoji nekoliko pristupa proučavanju leksičko-semantičkih varijante značenja riječi. Naime: sinkroni i dijakronijski. Prva metoda namijenjena je proučavanju glavnog i privatnog, izravnog i figurativnog, opsežnog i intenzivnog, stilskog i apstraktnog značenja riječi.

Druga metoda omogućuje klasifikaciju genetskih karakteristika riječi. To uključuje izvorno i izvedeno, etimološko i zastarjelo, arhaično i suvremeno značenje riječi. Njegova je analiza višestruki proces koji se smatra uzrokom formiranja različitih važnih pojava u semantici: monosemije, polisemije, paradigmi itd. d.

Monosemija

Ovaj postupak ukazuje na prisutnost samo jednog leksičkog značenja u logistici, koje karakteriziraju sve formalne značajke riječi. Ovaj je fenomen pokazatelj jednoznačnosti bilo koje semantičke strukture. Na ruskom je malo takvih riječi. To su najčešće izrazi stranog podrijetla ili riječi sa apstraktnim značenjem. Znanost leksikologije bavi se proučavanjem ovog procesa. Takvi su znakovi karakteristični za pojmove: abeceda, slovo, kisik itd.d.

Polisemija

Postoji stajalište da na ruskom jeziku ne postoji polisemija, postoji nekonvencionalnost koja štedi govorni i mentalni potencijal bilo koje osobe. Ovaj fenomen čini semantičku strukturu riječi. Suvremeni stručnjaci razlikuju nekoliko vrsta leksičko-semantičkih inačica polisemantičnih riječi, koje ovise o različitim čimbenicima. Naime:

• opseg upotrebe: uobičajeni i terminološki;
• vremenska crta: primarni i izvedeni;
• leksičko značenje: književno i ne-književno;
• način nominiranja: izravno i prijenosno;
• odnos prema sadržaju: slobodan i povezan.

Glavne vrste polisemije su: lančana, radijalna, radijalno-lančana. Prva vrsta odražava određeni slijed: svaku sljedeću vrijednost karakterizira prethodna. U radijalnoj polisemiji sva manja tumačenja ovise o izravnom značenju i motivirana su ovim svojstvom. Treći tip karakteriziraju karakteristike obje strukture.

Glavni preduvjeti za formiranje ovog procesa su: promjena sustava ruskog jezika; pojava drugih varijanti ruskog jezika; metafora i metonimija itd. d. Na primjer, polje pšenice, energetsko polje, polje aktivnosti.

Značajne paradigme

Značenja riječi mogu ući u paradigmatske odnose, tvoreći različite asocijacije. Smatraju se potencijalima i identificiraju se na temelju sličnosti ili razlike u značenju pojmova. Paradigme su sistematizirane na temelju zajedničkih značajki i razlikuju se u diferencijalnim svojstvima. Suvremeni stručnjaci razlikuju nekoliko vrsta paradigmi leksičko-semantičkih opcija (primjeri to dokazuju). Naime:

1. Homonic. Ovo je sistemska kombinacija riječi identičnih u grafičkom obliku, suprotstavljenih semantički. Na primjer, svjetlost - "električna energija" a svjetlost je "solarna energija".
2. Sinonimna. Integralna značajka je ekvivalentnost ili sličnost značenja sinonima. Na primjer, ime: nadimak, nadimak, inicijali.
3. Antonimički. To je grupiranje riječi s suprotnim značenjima. Na primjer, sumorni i radosni, nemoralni i moralni.
4. Tematski. Ovo je usporedivi popis koji čine riječi s integralnim, eksplicitnim oblikom. Na primjer, glagol kretati ima oblike: voziti, puzati, letjeti itd. d.
5. Hiper-hiponimija. To je kombinacija riječi vrste i generičkog koncepta. Na primjer, zmija: bakrena riba, kobra, poskok.
6. Leksičko-semantička. To su opsežne skupine koje ujedinjuje zajednička semantička značajka. Na primjer, namještaj: stol, stolica, komoda, fotelja itd. d.

Tipologizacija i nepromjenjivost

Na ruskom jeziku postoje riječi i fraze koje se sastoje samo od leksičko-semantičkih varijanti s tipološkim svojstvima, koje pripadaju različitim sustavima. Tipologizacija riječi može se shvatiti na različite načine: kao sposobnost istog LSV-a da funkcionira u različitim uvjetima i kao stupanj razvoja posebnih LSV riječi.

Invarijantnost igra posebnu ulogu u semantičkoj strukturi, znakovi kojih karakterizira jedinstvo leksičko-semantičkih opcija unutar riječi. Ti su znakovi povezani sa najrazličitije vrste značenja: morfološka, tvorbena, leksička itd. d. Ti su odnosi dinamični, što ukazuje da se semantički sustav, unatoč svojoj stabilnosti, razvija, mijenja, poboljšava. Kombinacija elemenata značenja riječi s njihovim značajkama smatra se važnom pravilnošću semantičke strukture, formiranja, razvoja i funkcioniranja sustava riječi.