Načini rješavanja problema s hranom. Geografija gladi. Program un-a za hranu

Dvadeseto stoljeće je doba globalizacije i znanstvenog napretka. Čovječanstvo je osvojilo kozmos, ukrotilo energiju atoma, razotkrilo mnoge tajne majke prirode. Istodobno, dvadeseto stoljeće donijelo nam je niz globalnih problema – okolišnih, demografskih, energetskih, socioekonomskih. U ovom ćemo članku detaljno objasniti jedan od njih. Riječ je o uzrocima, opsegu i mogućim načinima rješavanja problema s hranom.

Problem gladi: brojke i činjenice

Stanovništvo Zemlje stalno raste. A prirodni resursi, nažalost, nisu. Ako je početkom prošlog stoljeća naš planet hranio milijardu i pol ljudi, danas je ta brojka porasla na 7,5 milijardi.

Takav brzi demografski rast jednostavno nije mogao ne dovesti do pogoršanja problema s hranom. Zapravo, o njoj su prvi put počeli govoriti prije stotinu godina. Dakle, Brazilski znanstvenik Jose de Castro u svom djelu "Geografija gladi", objavljenom početkom dvadesetog stoljeća, napisao je da je gotovo dvije trećine stanovništva zemlje u stanju stalne gladi.

Danas se situacija znatno poboljšala, ali sam problem nije nestao. Prema izvješćima UN-a, svaka deveta osoba u suvremenom svijetu još uvijek je pothranjena. Najviše pothranjenih i izgladnjelih ljudi (oko 85%) ima u zemljama u razvoju. To su prije svega najsiromašnije države srednje i Južne Afrike, Latinske Amerike i jugoistočne Azije. Tako, na primjer, trećina stanovnika Haitija (najsiromašnije zemlje zapadne hemisfere) ne dobiva dnevnu količinu potrebnih kalorija.

Svjetski problem s hranom jedan je od najvažnijih i najhitnijih globalnih problema našeg vremena. Izražava se u banalnom nedostatku hrane uzrokovanom nedovoljnim razvojem proizvodnih snaga, nepovoljnim prirodnim i klimatskim uvjetima, vojnim sukobima ili političkim previranjima.

Geografija gladi

U društvenoj geografiji postoji takva stvar kao "pojas gladi". Proteže se s obje strane ekvatora i pokriva područja tropske Afrike, Srednje Amerike, Južne i jugoistočne Azije (općenito-oko 40 zemalja svijeta).

Najteža situacija je u zemljama kao što su Čad, Somalija, Uganda, Mozambik, Etiopija, mali i Haiti. Ovdje broj izgladnjelih i pothranjenih ljudi prelazi 40%. Trenutno je problem s hranom prilično akutan u Jemenu, Siriji, Zimbabveu, Eritreji, kao i na istoku Ukrajine.

Uz kvantitativne, treba uzeti u obzir i kvalitativne pokazatelje prehrane ljudi. Uostalom, nepravilna ili neadekvatna prehrana ne samo da smanjuje učinkovitost, već i izaziva razvoj brojnih opasnih bolesti. Dakle, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), oko 40% stanovnika našeg planeta redovito doživljava nedostatak jednog ili drugog vitamini i elementi u tragovima.

Glavni uzroci problema s hranom

Dakle, što je uzrokovalo problem gladi i pothranjenosti? Postoji niz mogućih uzroka. Izdvojit ćemo samo najosnovnije od njih:

1. Brzi rast svjetske populacije.
2. Neravnomjernost u smještaju stanovništva zemlje.
3. Povećanje stupnja urbanizacije i industrijalizacije područja.
4. Socioekonomska zaostalost nekih zemalja svijeta.
5. Degradacija zemljišnih resursa, posebno onečišćenje tla pesticidima, teškim metalima i drugim štetnim tvarima.
6. Smanjenje prinosa usjeva.
7. Neracionalno korištenje zemljišnih resursa.
8. Smanjenje obradive površine.
9. Nedostatak čiste slatke vode.

Načini rješavanja problema s hranom

Ovih dana rješenje problema glad se bavi niz međunarodnih, javnih i privatnih organizacija, međuvladinih povjerenstava i institucija. Njima se pridružuju globalne financijske i komercijalne strukture, posebno IBRD (Međunarodna banka za obnovu i razvoj) i OPEC (Organizacija zemalja izvoznica nafte). Oni financiraju brojne projekte usmjerene na razvoj agroindustrijskog sektora u zemljama u razvoju.

Istodobno, znanstvenici se bave teorijskim aspektima krize. U njihovoj je nadležnosti tražiti moguća rješenja problema s hranom. Među njima vrijedi istaknuti sljedeće:

1. Kvalitativne i strukturne promjene u procesu proizvodnje hrane.
2. Modernizacija poljoprivrede, formiranje stalno rastućeg agroindustrijskog sektora u zaostalim državama.
3. Aktivni razvoj biotehnologije.
4. Poboljšanje infrastrukture izvan velikih gradova – brendiranje ruralnih područja.
5. Provedba gospodarskih reformi u zemljama u razvoju svijeta, povećanje kupovne moći njihovog stanovništva.
6. Uvođenje plodova znanstvenog i tehnološkog napretka u poljoprivredni sektor gospodarstva.
7. Razvoj ljudskog kapitala, pružanje uvjeta i mogućnosti za obrazovanje siromašnih.

Pružanje humanitarne pomoći siromašnim zemljama i zemljama u razvoju igra ulogu u ublažavanju posljedica prehrambene krize.

Program UN-a za hranu

Među ključnim ciljevima Ujedinjenih naroda je osiguranje mira i sigurnosti na planeti, kao i uklanjanje svih vrsta globalnih prijetnji. Osnovan 1961. godine, UN-ov Svjetski program za hranu (UMP) najveća je humanitarna organizacija na svijetu. Svake godine pruža stvarnu pomoć najmanje 300 milijuna ljudi koji žive u 80 zemalja. Otprilike 20 milijuna njih su djeca.

Glavni ciljevi misije su borba protiv gladi i poboljšanje kvalitete prehrane u zemljama trećeg svijeta. Svake godine organizacija distribuira preko dvanaest milijardi kompleta hrane po cijeni od 0,31 dolara. Svakodnevno stotinjak zrakoplova i gotovo pet tisuća kamiona dostavljaju hranu onima kojima je posebno potrebna. Uključujući u teško dostupnim ili zahvaćenim dugotrajnim ratnim regijama Afrike i Azije.

U zaključku…

Među najhitnijim globalnim problemima je hrana. Svake se godine samo pogoršava, prvenstveno kao rezultat brzog rasta stanovništvo naš planet. Pronalaženje optimalnih načina za rješavanje problema s hranom jedan je od glavnih zadataka čovječanstva u sadašnjoj fazi njegovog razvoja. Nadajmo se da će nam globalizacijski procesi u globalnoj ekonomiji, kao i napredak znanstvenog i tehnološkog napretka, pomoći da ovaj problem riješimo što učinkovitije.