Institucije eu: struktura, klasifikacija, funkcije i zadaci

S vremenom je čovječanstvo počelo shvaćati da je život u Uniji mnogo lakši i sigurniji nego odvojeno. Postupno se nejedinstvo naroda počelo mijenjati suradnjom i spajanjem u jedinstvene države. Oni, koji su prije bili popluni, prevladali su feudalnu fragmentaciju. Kasnije su se počeli formirati veliki savezi, zemlje su počele ulaziti u blokove kako bi osigurale sigurnost i prosperitet. Stupanj i kvaliteta integracije su rasli.

Do kraja stoljeća u Europi je bilo moguće promatrati jednu od najjačih i najutjecajnijih gospodarsko-političkih udruga na svijetu – Europsku uniju. To je složeno ujedinjenje u smislu njegove strukture: struktura institucija EU-a izuzetno je razgranata i može se činiti prilično zbunjujućom.

Što je EU?

Europska unija (ili skraćeno EU) je integracijsko udruženje u Europi koje trenutno uključuje 28 država. Prostire se na površini od 4,3 milijuna km², na kojem živi nešto više od 500 milijuna ljudi. EU se službeno pojavila 1993. godine nakon što je godinu dana ranije 12 država potpisalo ugovor iz Maastrichta. Povijest europske integracije, međutim, započela je mnogo ranije. Trenutno se Europska unija smatra jedinim međunarodnim entitetom koji je uspio postići 4 stupnja integracije, odnosno stvaranje punopravne ekonomske unije.

Ekonomski aspekt

Europska unija također igra važnu ulogu u globalnoj ekonomiji, doprinoseći BDP - u cijelog svijeta svojim udjelom od 23%. Unutar same Europske unije stvoreno je zajedničko tržište s ciljem olakšavanja trgovine, kretanja robe i usluga između zemalja sudionica. Države EU odlikuju se stabilnim stopama gospodarskog razvoja i velikim razmjerima izvoza i uvoza. Ekonomski najrazvijenija zemlja Europske unije po mnogim pokazateljima može se prepoznati kao Njemačka.

Jedinstvena valuta od 2002. godine je euro, ali na teritoriju ne svih 28 država, već samo 19, budući da je upravo taj broj uključen u eurozonu. Političko i ekonomsko funkcioniranje Unije moguće je zahvaljujući aktivnostima 7 institucija EU. Jedan od najvažnijih ciljeva Europske unije je nastavak procesa regionalne integracije.

Povijest formiranja

Potpisivanje Ugovora iz Maastrichta daleko je od prvog koraka ljestvice na kojem je prošao proces europske integracije. Slični osjećaji i tendencije ujedinjenja primijećeni su u europskom društvu i prije Drugog svjetskog rata, koji su se utjelovili u pokretu paneuropeizma. Službeni datum početka integracije bio je 1951. - godina potpisivanja Pariškog ugovora. Tada su zemlje Beneluksa osnovale EZUČ – ekonomsku organizaciju koja je imala za cilj zajedničku proizvodnju ugljena i čelika. Kasnije, 1957. godine, s ciljem povećanja gospodarske suradnje, formiran je EEZ i "Euratom" potpisivanjem Rimskog ugovora.

Godine 1967. ove tri regionalne organizacije spojene su pod vodstvom Europske komisije i Vijeća EU. Postali su prvi u sustavu institucija EU. Šest godina kasnije došlo je do prvog širenja Europske unije: obuhvaćala je Dansku, Irsku i Veliku Britaniju. 1981. pridružila se Grčka. Četiri godine kasnije u Europi je stvoreno schengensko područje koje je na svom teritoriju ukinulo kontrolu putovnica između zemalja sudionica. 1986. Grčka ulazi u EU. Od 1995. do 2013. godine provodi se nekoliko proširenja Europske unije, a uz nju je 16 država. U tom razdoblju u optjecaj ulazi Euro – 1999. godine osnovana je eurozona.

Institucije, tijela i institucije u EU

Prve institucije u Europi u okviru Unije započele su svoje aktivnosti još 60-ih godina stoljeća. S vremenom se njihov broj povećavao i trenutno se sedam institucionalnih i dvadeset neistitucijskih tijela bavi promicanjem ideja i vrijednosti Europske unije, osiguravajući njezino funkcioniranje. Lisabonski ugovor između država članica EU, koji je stupio na snagu 2009. godine, označio je pojavu ugovora o Europskoj uniji. Ona ne samo da regulira unutarnju i vanjsku politiku, zakonodavstvo Europske unije kroz načela propisana u njoj, već i identificira institucije odgovorne za obavljanje tih aktivnosti.

Institucije i tijela EU-a odnose se na ona tijela Europske unije koja su odgovorna za izvršavanje ključnih zadataka koji su joj postavljeni na regionalnoj i svjetskoj razini. Prava institucija obilježena su i sadržana u Ugovoru o osnivanju EU potpisanom 1957. godine. Sedam institucija ne treba brkati s agencijama EU-a, jer su potonje decentralizirana tijela koja imaju svoje zadaće. Ova tijela uključuju Europske agencije za okoliš, sigurnost hrane, lijekova i drugih. Ukupno ih ima više od dvadeset.

Europski parlament

Zajedno s Vijećem EU-a predstavlja zakonodavnu granu vlasti. Kao jedna od najvažnijih institucija EU - a, u njezinim je rukama zakonodavna vlast unutar cijelog ujedinjenja. Parlament ima mjesta za 750 zastupnika s pravom glasa i jedno mjesto za predsjednik koji ga nema. Oni zastupaju interese svoje države i brane svoje stavove putem političkih frakcija. U parlamentu više od polovice mjesta imaju dvije najjače frakcije: Narodna stranka i savez socijalista i demokrata. Do 1979. zastupnike su birale nacionalne države, a sada-građani Europske unije. Svakih pet godina popis zastupnika ažurira se.

Ključni zadaci Europskog parlamenta uključuju formiranje proračuna Europske unije. Značajan udio proračuna (oko 40%) ide na provedbu zajedničke agrarne politike. Parlament također ima zakonodavne i nadzorne funkcije. Prva se izražava u donošenju zakona i raznih Direktiva, rješavanju pitanja pravne regulative. Drugi je u kontroli Europske komisije. Može prihvatiti ili odbiti rezultate sazivanja zastupnika i može imenovati predsjednika Europske komisije.

Europsko vijeće

Osnovana je 1974. godine na inicijativu predsjednika Francuske Republike. Vijeće uključuje sve čelnike zemalja članica Europske unije i njihove vlade. U njemu također trebaju biti prisutni predsjednici Europske komisije i, sukladno tome, predsjednik samog Europskog vijeća. Od 2018. je Donald Tusk. Vijeće se sastaje kako bi raspravljalo o hitnim zadacima prilično često-oko četiri puta godišnje i češće.

Ključni zadatak jedne od glavnih institucija EU-a, koju zastupa Europsko vijeće, je razviti strategiju za razvoj cjelokupne integracijske udruge. Očituje se, prije svega, u osiguravanju konkurentnosti europskog gospodarstva, kao i u promicanju ideje daljnje europske integracije u političkim aspektima. Europsko vijeće donosi najvažnije odluke za Europsku uniju, one imaju oblik planova. Tako je, na primjer, poznatu Lisabonsku strategiju razvio upravo on.

Vijeće Europske unije

Ovu instituciju i tijelo EU ne treba miješati s Europskim vijećem, jer imaju potpuno različita prava, zadatke i različitu strukturu. U rukama Vijeća EU, zajedno s Europskim parlamentom, nalazi se zakonodavna vlast. Također je odgovoran za provođenje kompetentne vanjske politike, osiguravajući unutarnju sigurnost cijele udruge. U njegovoj je moći odbiti većinu uvedenih pravnih akata.

Što se tiče sastava, Vijeće EU uključuje predstavnike zemalja sudionica, ali ne samo šefove, već i članove vlada na položaju nižem od ministra. S vremena na vrijeme vijeće se sastaje od šefova država. Bavi se rješavanjem onih pitanja o kojima nije postignuto rješenje ili kompromis u radnim skupinama, a potom i u Odboru stalnih predstavnika. Glasanje se odvija po principu kvalificirane većine. Uključuje predstavnike država članica EU, po jednog iz svake zemlje.

Europska komisija

Kao vrhovno upravno tijelo, Europska komisija započela je svoj rad na samom početku nove Europske unije – 1951. godine. Od tada su se njegove funkcije znatno promijenile. U klasifikaciji institucija EU, ona predstavlja izvršnu vlast i odgovorna je za vršenje nadzora nad djelotvornošću provedbe odluka koje su predložili Vijeće EU-a i Europski parlament. Ima 28 članova – po jednog povjerenika iz svake zemlje Europske unije. Svaki od njih osigurava produktivnost tijela i promiče vrijednosti države iz koje je poslan.

Na plećima Komisije također je odgovornost u vezi s pripremom zakona-dužan ih je ispuniti u slučaju da ih odobre predstavnici zakonodavne vlasti. Ona također ima diplomatske funkcije, osiguravajući suradnju Europske unije s ostatkom svijeta. Ključna značajka Europske komisije je da samo ovo tijelo ima moć predstavljanja zakona Europskom parlamentu. Glavni fokus Komisije obično je usmjeren na ekonomsku sferu.

Sud Europske unije

Osnovana davne 1952. godine, sada je institucija EU koja je pravosudna grana vlasti. Sastoji se od najvišeg stupnja europskog pravosudnog sustava, samog suda. Dalje u opadajućem slijedu slijedi tribunal, a slijede ga specijalizirani sudovi. Sve karike pravosudnog sustava mogu djelovati kao prvostupanjske karike. Sud EU-a ima vlastitu strukturu koja uključuje tri elementa: predsjedatelja, generalne odvjetnike, plenum i komore.

Predsjednik se bira na razdoblje od tri godine, a njegov glavni zadatak je provoditi kontrolu nad aktivnostima suda. Također ima pravo prikupljati plenarne sjednice i obustavljati slučajeve. Sada u ovoj instituciji EU i Europe najveće zemlje (njih šest) imaju stalnog odvjetnika. Komore su osnovane kao posebne jedinice s ciljem povećanja produktivnosti suda i broja riješenih slučajeva.

Europski revizorski sud

Institut je osnovan u svrhu provođenja revizija europskog proračuna i počeo je funkcionirati 1975. godine. Kao i neke druge institucije Europske unije, u revizorskom sudu ima 28 predstavnika. Iz svake zemlje sudionice mora biti prisutna jedna osoba koja ima dovoljno kompetencija za to radno mjesto. Svakog predstavnika imenuje Vijeće EU na razdoblje od šest godina.

Glavne funkcije revizorskog suda uključuju: utvrđivanje novčanih tokova usmjerenih u proračun i iz njega; procjena produktivnosti financijskog upravljanja i pružanje potpore Europskom parlamentu u okviru provedbe europskog proračuna. Svake godine revizorski sud sastavlja i prezentira izvješća o obavljenom radu. Tijekom ove godine revizori komore procjenjuju učinkovitost raspodjele proračuna putovanjem u zemlje EU-a i zemlje koje od njega primaju financijsku pomoć.

Europska središnja banka

Smještena u Njemačkoj, glavna je banka Eurozone. ECB ima potpunu autonomiju i neovisan je u odnosu na druga tijela Europske unije. Njegovi glavni zadaci uključuju: kontrolu zlatnih i deviznih rezervi; puštanje eura u optjecaj; razvoj kamatnih stopa; osiguravanje stabilnosti cijena u eurozoni. Ključna figura u financijskoj politici EU je središnja banka, ali cijeli sustav uključuje i nacionalne banke država članica EU. Uspostavljeni sustav središnjih banaka odgovoran je za monetarnu politiku u cijeloj eurozoni.

Kontrola ponude novca u eurozoni također leži na plećima ove institucije EU. Bavi se njegovom distribucijom među raznim financijskim institucijama, tvrtkama i državom. ECB ima na raspolaganju četiri vrste operacija: osnovne i dugoročne operacije refinanciranja; fino podešavanje i strukturni. Kao dio refinanciranja, središnja banka daje kredite komercijalnim bankama, a one zauzvrat izdaju vrijednosne papire kao kolateral. Posljednje dvije vrste transakcija uključuju ne samo zajmove, već i kupnju vrijednosnih papira.

Revizorska komora

Kompetentna raspodjela europskog proračuna, kao i kontrola financijskih prihoda u njemu, prilično je težak zadatak. Revizorskom sudu u ovom pitanju pomažu revizori. Revizorska komora je institucija EU samo unutar Revizorskog suda, ali istodobno funkcionira bez osvrtanja na aktivnosti drugih institucija. Njezini članovi, koji služe kao revizori, biraju se na šest godina. Njihov glavni zadatak je provesti inspekcije različitih institucija, tijela, zaklada i pojedinaca koji primaju sredstva iz proračuna Europske unije. Cilj im je spriječiti procvat korupcije u EU. Sve uočene povrede moraju prijaviti višim tijelima. Revizori nemaju pravo baviti se bilo kojom drugom djelatnošću i primati neformalne naknade za svoj rad.

Opći zaključak

Europska unija kao integracijsko udruženje pojavila se ne tako davno, unatoč više od 50 godina povijesti političke i ekonomske integracije. To je prilično široko područje koje predstavlja 28 država članica. Nije lako izvršiti kontrolu u tako velikim razmjerima, stoga su od osnivanja prvih udruga (EZUČ, Euratom i EEZ) zemlje sudionice bile prijeko potrebne nadnacionalnim institucijama i tijelima. Prvi su osnovani već početkom 1950-ih. Postupno je njihov broj rastao. Funkcije institucija, tijela i institucija EU-a su se proširile i izmijenile. Kao rezultat više od 70 godina formiranja europskih udruga, Europska unija trenutno ima 7 specijaliziranih institucija čija je svrha političko i ekonomsko funkcioniranje ujedinjenja europskih zemalja. To osigurava i više od 20 neistitucijskih tijela koja djeluju u cijeloj EU.