Armensko pisanje: povijest, podrijetlo, distribucija

Armensko pisanje ističe se zbog svog zanimljivog podrijetla i impresivnog broja ljudi koji govore taj jezik. Njihov broj doseže oko 6-7 milijuna ljudi. Jezik ima bogatu povijest i zanimljivo pisanje slova.

Podrijetlo armenskog pisanja

Armensku abecedu stvorio je Mesrop Mashtots oko 405-406. Jezik pripada indoeuropskoj skupini, ima živahni ton i svoje specifične "temperament". Zbog svog podrijetla jezik je redovito bio u kontaktu s jezicima indoeuropskih i neindoeuropskih skupina, koje uključuju europsku (romansku, Njemačku), slavensku jezične skupine. Ti su kontakti pridonijeli novim promjenama u armenskom pisanju.

Prema nekim izvješćima, razvoj armenskog jezika započeo je u stoljeću prije Kristova rođenja. Jezik je pretrpio višestruke promjene zahvaljujući intervenciji urartijaca, frigijaca i kimerijanaca.

Već u stoljeću na internetu prvi put se pojavilo zabilježeno spominjanje Armenije kao teritorija i nacionalnosti. Buduća neovisna zemlja spomenuta je kao područje koje je bilo dio teritorija bivših perzijskih monarha.

Armenski jezik predstavlja transformaciju i objedinjavanje jezičnih grana indoeuropskih i neindoeuropskih jezičnih skupina. To je zbog stoljetne povijesti zemlje i utjecaja na armensko pisanje drugih jezičnih skupina, čiji su predstavnici napali ovaj teritorij.

Širenje armenskog jezika

Trenutno se armenski jezik govori prvenstveno u Armeniji (oko 4 milijuna govornika), Americi (1 milijun), Francuskoj (250 tisuća) i zemljama poput Irana, Sirije, Gruzije, Azerbejdžana, Turske, Libanona, Argentine, Libije, Uzbekistana i drugih, gdje je broj govornika relativno manji - od 200 tisuća do 50 ili manje.

Razdoblja razvoja pisanja i književnosti

Postoje tri razdoblja:

• Drevni. Trajalo je od rođenja do stoljeća nakon Kristova rođenja. Naziva se i staroarmenskim razdobljem; drevno razdoblje - vrijeme početka slojevitosti drugih jezičnih skupina na armenskom jeziku. Prema pretpostavkama suvremenih znanstvenika, slojevitost je nastala u vrijeme invazije na teritorij Armenije nacionalnosti, čiji je jezik odstupio od indoeuropske grane. Postoji teorija da je Armenija frigijska kolonija koja je postala nakon invazije kimerijaca na granice teritorija koji pripadaju frigircima. Nažalost, ostao je izuzetno ograničen broj izvora koje su napisali kroničari, svjedočeći o putu razvoja armenskog jezika, pa je teško točno znati kako je evoluirao, postoje li drevne knjige na armenskom jeziku i tako dalje.

• Srednji ili srednji armenski. Trajalo je kroz Ace-Ace stoljećima. U to se vrijeme razvijalo razgranavanje jezika na dijalekte i oblike. To je zbog svestranog smjera kretanja. Taj se proces nastavio nekoliko stoljeća i ostavio je traga na suvremenicima.
• Novi. U tom je razdoblju nastala abeceda, razgranata na istočnu i zapadnu varijantu koja se i danas koristi. Brojni su dijalekti. Stanovništvo Armenije pretežno koristi istočnu varijantu.

Armenska abeceda s prijevodom znakova

Armenska abeceda sastoji se od 38 slova, od kojih je devet samoglasnika. U vrijeme nastanka abeceda je sadržavala 36 slova, uključujući sedam samoglasnika, a kasnije su dodani Zvukovi kao što su "o" i suglasničko slovo, što znači zvuk "F". Kad se abeceda tek počela razvijati, Armenci su, s obzirom na iskustvo Grka i firikija, uveli imena slova, što olakšava zadatak pamćenja.

Jezik je bio podvrgnut promjenama kada su se boljševici (druga skupina koja je nastala nakon raspada RSDLP-a na boljševike i menjševike; pristaše položaja Vladimira Iljiča Lenjina) bavili reformacijom abecede koja je započela 1921. godine.

Inovacije koje su uveli boljševici nisu bile u potpunosti kompetentne. Na primjer, veznik slova (ili ligatura) nazvan je suglasnikom koji nije imao veliko slovo. Također je poremećen redoslijed slova u rječniku. S tim u vezi, reforma je izvršena 1940. Unatoč provedbi spomenutih promjena, govornici armenskog jezika nisu ih shvatili ozbiljno. I nastavili su koristiti armenski jezik na način na koji su već navikli.