Inkorporirajući jezici: pojam, značajke, primjeri

Među svim jezicima koji postoje u svijetu postoji skupina čiji su predstavnici možda jedan od najegzotičnijih za Rusa ljudi, kao i za većinu europskih stanovnika. Za uho koje nije naviklo na zvuk tako dugih riječi, govor stranaca može se činiti smiješnim ili čak besmislenim.

Ovdje govorimo o inkorporirajućim jezicima.

Definicija

Inkorporirajući jezici su takva sredstva komunikacije u kojima nema podjele govora na rečenice i riječi u njihovom tradicionalnom smislu. Umjesto toga, lingvisti koji se bave tim jezicima koriste druge pojmove. Obično nazivaju najmanje leksički i sintaktički jedinice ovih sredstava komunikacije riječima-rečenicama. Odnosno, takva konstrukcija izražava značenje cijele rečenice ili fraze (u nekim slučajevima). Ali to se ne može podijeliti u pojedinačne riječi. Njegova sintaktička analiza (prema članovima rečenice) također je nemoguća.

Glavna značajka

Te se rečenične riječi obično pišu zajedno i izvana nalikuju vrlo dugim riječima, broj slova u kojima lako može doseći nekoliko desetaka. Takvi se dizajni mogu grubo podijeliti u nekoliko korijena. Ali za razliku od riječi ruskog jezika, koje nastaju takvom fuzijom, ne mogu se svi njihovi dijelovi samostalno koristiti u govoru.

Stres

Još jedna svijetla prepoznatljiva značajka inkorporirajući Jezici je jedan naglasak za cijelu rečenicu (koja je istovremeno riječ).

Mnogi koji čitaju ovaj članak vjerojatno će pitati: zašto se dijelovi ovih dugih rečenica ne mogu pisati odvojeno, kao u većini svjetskih jezika?

To se ne može učiniti iz nekoliko razloga, a glavni među njima su sljedeći:

• U takvim rečenicama, kao što je već spomenuto, naglasak pada samo na jedan slog. A takve značajke obično imaju riječi.
• Nemoguće je takve rečenice podijeliti u zasebne riječi jer se morfemi koji ih čine, iako imaju određeno značenje, ne mogu koristiti samostalno, kao zasebne leksičke jedinice.

Nemojte se zbuniti

Često se izolacijski i inkorporirajući jezici međusobno brkaju. Možda je to zbog suglasnosti ovih pojmova, ili možda iz nekog drugog razloga.

Stoga je u ovom članku potrebno navesti i koncept izolacijskih jezika.

Tako se nazivaju sredstva komunikacije u kojima se riječ u pravilu sastoji od jednog jedinog morfema, uz rijetke iznimke. Obično se ne mijenjaju ni na koji način. Odnosno, ove se kratke riječi ne mogu saviti ili konjugirati. Ista riječ može imati ogroman broj značenja. Razlika je u izgovoru.

Na primjer, u kineskom jeziku pojam može imati do nekoliko desetaka potpuno različitih značenja.

Načelo klasifikacije

Jedan od znakova prema kojem je uobičajeno međusobno razlikovati jezike je sljedeći.

Sredstva komunikacije međusobno se razlikuju po broju morfema u riječima. Na primjer, ako u jeziku većina leksičkih jedinica ima samo korijen, tada možemo reći da ima omjer morfema i riječi 1:1. Najbolje od svega rastavite to na primjerima iz ruskog jezika. Dakle, riječ "prijestolje" sadrži jedan dio-korijen. Dakle, prema gornjem principu ima vrijednost 1:1. U riječi "kuća" morfema već tri. "Kuća" - korijen, "ir" - sufiks i "a"- kraj.

Na kineskom, korejskom i nekim drugim jezicima koji se obično nazivaju izolacijskim, ovaj omjer ima vrijednost 1:1 ili blizu nje.

Inkorporirajući jezici mogu se nazvati njihovom potpunom suprotnošću. Ovdje Većina riječi ima mnogo morfema. Svaki od njih ima značenje blisko jednoj riječi.

Nepovezani, ali slični jezici u kojima se nove riječi formiraju dodavanjem različitih morfema korijenima nazivaju se sintetičkim. To uključuje ruski. Zauzvrat, ova podskupina ima još dvije sorte. Jezici koji pripadaju prvom od njih nazivaju se flektivni. I opet treba reći da se državni jezik naše zemlje odnosi upravo na ovu sortu.

Tvorba riječi

U takvim jezicima oblik riječi (to jest broj, padež i druge karakteristike) može varirati. U ovom su procesu obično uključeni prefiksi i afiksi. Na primjer, ako riječ "kuća" Dodaj završetak "a", tada će dobiti vrijednost pluralnosti. Ali kraj "a" nije u svim slučajevima znak broja. Na primjer, u riječi "stol" označava da je predstavljen u genitivu.

Suprotnost tim jezicima su aglutinativni. Temeljna razlika leži u činjenici da je u njima svaki morfološki element riječi odgovoran samo za jednu određenu osobinu, na primjer, određeni slučaj, broj, rod i tako dalje.

Dakle, u mnogim turskim jezicima morfem "lar" označava množinu. Često određeni sufiks ili završetak ima svoje nepromjenjivo mjesto u leksemu.

U inkorporirajućim jezicima događa se otprilike isto, ali fonemi riječi daju više od oblika. Oni ispunjavaju ulogu članova prijedloga.

Polisintetski jezici

Inkorporirajući jezici često se nazivaju pojmom naznačenim u nazivu ovog odjeljka. Prvi ga je počeo koristiti Eduard Sepir, poznati lingvist, jedan od tvoraca teorije jezične relativnosti.

Ruski jezik, kao i mnogi drugi, ima primjere dugih riječi koje se sastoje od nekoliko korijena i afiksa za njihovo povezivanje. Međutim, oni nisu primjeri inkorporacije. Evo nekoliko takvih leksema: "lespromstrokhoza", "Velikodušan", "bucmaste".

U njima nema inkorporacije, jer se svi sastoje samo od korijena i drugih dijelova riječi koji imaju značenja imenica i pridjeva. U međuvremenu, u sintetičkim ili inkorporirajućim jezicima, fraza ili rečenica obično uvijek sadrže element koji ispunjava funkciju glagola. Duge konstrukcije iz ruskog jezika koje su gore navedene kao primjeri nazivaju se kompozitima. Drugi izraz za ovaj fenomen su složene riječi.

Oni, kao što je napomenuto, postoje i na drugim jezicima. Dakle, na baskijskom postoji riječ koja se može prevesti otprilike kao "odnosi se na one koji nose beretku". Te se riječi također ne mogu nazvati uzorcima polisintetizma ili inkorporacije.

Primjer riječi ruskog jezika koje se mogu imenovati kao rezultat inkorporacije su sljedeći leksemi: "dobročinstvo", "favorizirati" i neki drugi.

Koji su jezici uključeni?

Na teritoriju naše zemlje živi nekoliko naroda čiji su jezici polisintetski. Na primjer, uključeni su jezici Čukotsko-kamčatske skupine.

Još jedan upečatljiv primjer takvih sredstava komunikacije su oni koji su dio abhazo-adigske skupine.

Ti se jezici mogu nazvati djelomično inkorporirajućim. Imenice u takvim jezicima obično su vrlo jednostavne u smislu morfološkog sastava. Glagol se kombinira u jednu cjelinu sa svim ostalim dijelovima govora.

Ovaj princip tvorbe riječi primjenjuje se, ne samo u jezicima koji su se prirodno pojavili. Poznato je da postoje i umjetna sredstva komunikacije.

Te jezike stvaraju lingvisti. Svi oni imaju tendenciju da imaju određene autore. Ti se jezici stvaraju s određenom svrhom. Na primjer, u posljednjih nekoliko godina razvijen je niz jezika posebno za holivudske znanstveno-fantastične filmove. Likovi koji imaju eterično podrijetlo ponekad u takvim filmovima govore vlastitim dijalektima.

Ponekad se ti novi jezici iz jednostavnog kinematografskog efekta pretvore u nešto više.

Neobični jezici

Na primjer, na jezik vanzemaljaca iz filmova niz "Ratovi zvijezda" već su prevedena neka djela svjetske klasične književnosti.

Među umjetnim sredstvima postoje i komunikacijska sredstva dizajnirana posebno za primjenu u bilo kojem području znanosti. Poznat je niz jezika koji imaju jedno zajedničko ime-filozofski.

Američki znanstvenik John Kihada autor je komunikacijskog medija ifkuil, koji je primjer inkorporirajućeg jezika. Lingvist je bio siguran da se pomoću njegovog sustava misli mogu izraziti preciznije nego na bilo kojem drugom jeziku. Ifkuil se odnosi na inkorporirajuće sredstvo komunikacije.

Stoga se može pretpostaviti da, unatoč relativnoj složenosti, polisintetski jezici imaju određene prednosti, budući da je sustav na kojem se temelje za svoje stvaranje odabrao jedan od tvoraca modernih filozofskih jezika.

Informacije o uključenom tipu jezika mogu biti korisne stručnjacima u tom području, studentima i drugima.