Homonimija i polisemija: opis pojmova, razlike, značajke uporabe

Ako analiziramo bilo koji sustav jezika, možemo promatrati iste pojave: homonimiju i polisemiju, sinonimiju i antonimiju. To se primjećuje čak i u rječniku apsolutno bilo kojeg dijalekta. U ovom ćemo članku pokušati razumjeti karakteristike ovih pojava.

Što je homonim?

To je koncept koji se razvio u ruskom jeziku, kada su riječi potpuno iste u zvuku i pravopisu radikalno različite u značenju. Najčešći primjer je riječ "olovka". To je alat za pisanje, najvažniji detalj na vrata ili čekanje poljubac ženska ručka? Sve ovisi o kontekstu u kojem se riječ pojavljuje. Tako se ovaj fenomen može označiti - homonimija. A polisemija se od nje razlikuje po svim uočenim znakovima.

Sama ova riječ znači polisemiju, ako je prevedena s grčkog. Kada riječ ima mnogo varijanti značenja, to nije uvijek homonimija. A polisemija sugerira nekoliko različitih značenja iste riječi. Međutim, sve su te riječi na neki način povezane jednim značenjem ili povijesnim podrijetlom. Ljudi stalno koriste u svom govoru - i usmenom i pisanom - i homonimiju i polisemiju, to čine lako i jednostavno, ne postavljajući sebi zadatak da nekako razgraniče takve pojave.

Podrijetlo pojmova

Kolokvijalni govor bez homonima jednostavno se ne događa, jer u našem jeziku postoji puno istih riječi koje imaju potpuno drugačije značenje. A na engleskom - još više. I pojavilo se nešto to je pojam upravo zbog činjenice da je ruski jezik obogaćen posuđenicama. Dakle, riječ "brak" došao nam je iz njemačkog, a to je značilo upravo nedostatak, nedostatak. A onda je nekako zamijenio glagol "uzeti", a sada, kad muž uzme ženu, to se naziva i brakom.

Razlikovanje polisemije i homonimije nije tako jednostavno. Navedeni primjer s različitim značenjem riječi "brak" - jasno homonimija. Ovaj fenomen nije nužno povezan s zaduživanjem. Ruski se jezik povijesno mijenjao, riječi su mijenjale i morfološko i fonetsko značenje. Slova iz izvorne abecede nestala su, na primjer, ako je prije riječ "letim" napisano je kroz Jat (B) i podrazumijevalo je medicinsku praksu, a zatim se od glagola dobila riječ-homonim "letjeti". Što uopće nije isto. Ali to ne pokazuje polisemiju dane riječi, to je očito homonim.

Razgraničenje polisemije i homonimije

Ovaj je zadatak vrlo težak. I u svom rješenju ne možete bez mogućnosti pronalaska i analizirajte vrijednost sinonimi. Polisemija, homonimija i znanost o identičnim leksičkim jedinicama vrlo su međusobno povezane. Prije svega, morate odabrati niz sličnih značenja i organizirati u dva ili više (ovisno o broju vrijednosti) popisa. Na primjer, uzmite riječ "autohtoni". "Stanovnik autohtonog" i "pitanje je autohtono" - čini se da su vrijednosti različite. Sinonimi za prvo značenje - "iskonski", "glavni". Do drugog-previše "glavni", to je - "glavni". Mogu se postaviti u isti red. I tako se odmah pogađa razlika između polisemije i homonimije. Ovdje nema posljednjeg. "Autohtoni" - to je polisemična riječ. Dakle, imamo posla s prvim.

Razlika između homonimije i polisemije može se pratiti na bilo kojem drugom primjeru. Uzmi riječ "mršav". U prvom značenju - suho ili mršavo. U drugom-loše, loše. Ne možete ga staviti u jedan red, mršav nije nužno loš. To znači da se ovdje opaža fenomen homonimije, ako se sinonimi iz različitih stupaca ne mogu kombinirati u jedan red po vrijednosti.

Poteškoće u definiranju

Homonimija i polisemija u jeziku nisu uvijek lako definirani. Evo i uobičajenog primjera: riječ "pletenica" - djevojačka ljepota ili instrument starice koja oduzima živote. Razno! Ali to je polisemija, jer u obrisima u oba značenja ova riječ označava nešto dugo, tanko i šiljasto. Morate shvatiti da se s homonimijom slučajnost zvuka riječi dobiva slučajno, ali polisemija uvijek zadržava opće značenje, barem u nijansama. Dovoljno je teško otkriti. Međutim, postoje mnogi načini razlikovanja homonimije i polisemije.

Ako se sjetite da se polisemija formira odabirom semantičkih varijanti bilo koje riječi u skladu s njezinim značenjem, sasvim je moguće pronaći njezine funkcije u govoru. Rad ove polisemije je u tome što se čini da se vrijednosti preraspodjeljuju, međusobno zamjenjuju, bez promjene konteksta i općeg značenja. Te su veze posebno dobro vidljive u narodnom govoru - u dijalektima.

Homonimi i sinonimi

U homonimiji, kao što je već spomenuto, semantički odnosi u riječi nisu interno povezani, njihova značenja nisu motivirana, već se izražavaju istim oblikom u zvuku i pravopisu. Homonimi-riječi su različite, njihova se značenja razlikuju daleko, čak se često formiraju iz različitih korijena koji se podudaraju u zvuku, ili iz jednog korijena, ali s različitim osnovama.

Sinonimija-druga sposobnost jezika. To je izraz sadržaja na različite načine, koristeći identične riječi bliske značenju. Što je veći skup sinonima, to je jezik bogatiji. I to je najbolji način da se utvrdi koja je razlika između polisemije i homonimije. Sinonimi imaju tendenciju da nose sve vrste funkcionalnosti - i semantičke i stilske. Uključujući funkciju procjene estetske razine. U arsenal ruskog govora aktivno su uključeni sinonimi iz drugih dijalekata, iz literature, iz stranih jezika.

Veze sinonimije i polisemije

Ova veza je vrlo jaka. Polisemija riječi u različitim verzijama prisutna je istovremeno u različitim sinonimnim serijama. To se posebno vidi u dijalektima. Na primjer, tomski seljaci razlikuju tri značenja riječi "jaka": plodno, bogato prinosom crnog tla, robustan, bogat gospodar, težak, moćan Los ili automobil. Upotrebom ove riječi gotovo je uvijek moguće promatrati fenomen polisemije, a homonimija ovdje nije prisutna. Budući da se svi redovi sinonima lako uklapaju. Moraju se točno izgraditi, to je glavni zadatak, inače je nemoguće napraviti ovu definiciju. Kriteriji za razlikovanje homonimije i polisemije uvijek su isti.

Napravili smo analizu tri fenomena, ali postoji i četvrti, ne manje važan. To je antonimija. Sinonimija, homonimija, polisemija čvrsto su povezane s ovom pojavom. I u nedostatku bilo koje od ovih komponenti govor će biti oskudan i nedovoljno potpun. Antonimija crta apsolutno suprotna značenja u odnosu na istu riječ. A te se suprotnosti lako poredaju u omjerima sinonimnih serija, što uvelike zbližava pojmove sinonimije i antonimije, iako je korelacija ovih serija samo približna.

Odstupanja

Kriteriji za razlikovanje pojava polisemije i homonimije toliko su kontradiktorni da se čak ni znanstvenici još nisu u potpunosti složili oko mnogih riječi i pojmova. Naravno, obični lingvisti također imaju mnoge poteškoće. Daleko od uvijek takvog plana, razgraničenje se provodi nedvosmisleno i adekvatno. Prvo, vrlo je teško jasno i dosljedno definirati i graditi sinonimne serije, na što ukazuje moderna praksa leksikografije. Mnogo je riječi koje se u nekim rječnicima tretiraju kao polisemične, dok se u drugima tretiraju kao homonimi.

I nije kriva samo složenost problema, češće-nedovoljno skrupulozan i dosljedan pristup tim pojavama. Bilo je razdoblja kada je fascinacija homonimizacijom bila čak i suvišna. Na primjer, čak i riječ "ljubazan" smatra se homonimom: dobar (u smislu - dobar) dan i dobra (u smislu - zla) osoba je polisemija, iako neki izvori govore o dvije različite riječi.

Prva metoda razdvajanja

Glavni način razlikovanja homonimije i polisemije je odabir sinonima u odnosu na svako od značenja ove riječi, nakon čega slijedi usporedba svih komponenata ovih serija jedna s drugom. Otkrivena semantička blizina? To je očito polisemija! Ako vrijednosti nisu usporedive, imamo posla s homonimijom. Uzmi riječ "borba". U prvom smislu to je bitka. U drugom-to je ime dječaka koji služi u hotelu. Nema semantičke sličnosti, leksičke jedinice su različite. Dakle, to je homonimija. Ali i ovdje postoji ulov. Čak i samo u prvom značenju, riječ nije tako jasna.

Postrojimo se u nizu: borba, bitka, borba, natjecanje, borba i tako dalje (budući da borba može biti šaka, more, pas ili Borba bikova i slično, to je dugačak red), a onda primjećujemo da semantička blizina još uvijek postoji u borbi, borbi i borbi. Dakle, to su samo malo različita značenja riječi "borba".

Ovaj sukob u ratu vojnih postrojbi prvo je značenje. Ovo je natjecanje, borba, dvoboj, borilačka vještina-u drugom. Ovo je bitka, borba je u trećem. To je klanje životinja (poslovni ljudi to zovu "borba stoke") je četvrta vrijednost. To je otkucaj sata ili zvona-zvonjenje ili zvuk, peto značenje. A ukupno devet vrijednosti navedeno je u rječniku. Više: borba stakla, borba pištolja, to jest, definiranje moći. Pa, i borbena žena, kako kažu u mnogim naseljima, što znači-žustra žena, siromašna. I sve to znači da je riječ "borba" samo u prvoj vrijednosti već pokazuje fenomen polisemije.

Drugi način razgraničenja

Homonimnu riječ možete razlikovati od polisemične jednostavnom usporedbom oblika riječi, odnosno trebate odabrati srodne riječi istog korijena (inače se naziva derivacijska veza). Ako su rezultirajući oblici riječi slični ili identični u značenju, a između njih postoje srodne riječi, identične u načinu formiranja, ako se semantička blizina ne izgubi, sve ukazuje na prisutnost polisemije.

Uzmimo istu riječ - "borba". Gotovo sva njegova značenja u oblicima riječi i srodnim formacijama slična su blizancima: borba - u borbi - o borbi-borbi-borbi-borcu-borcu-borbi i tako dalje. Sve se podudara. Sada, ako bi se u oblicima riječi pojavile razlike koje bi jasno povukle granicu između pojmova, izolirajući tvorbene veze, tada bi bilo moguće govoriti o homonimiji. Ovdje je u drugom značenju riječ "borba" ne presijeca se ni s jednim derivatom prvog značenja, Bitka (dječak sluga) nema niti jednu korijensku riječ na ruskom jeziku.

Vrste polisemije

Prva vrsta polisemije razlikuje se prema prirodi jezične motivacije u značenju ove riječi. Novo značenje nastaje kao rezultat pojave asocijativne sličnosti značajki predmeta (metafora) ili njihove susjednosti (metonimija). U prvom slučaju, metaforička veza u osnovi sadrži sličnost oblika, mjesta, izgleda, funkcija i tako dalje. U drugom-metonimijski odnos vrijednosti temelji se na položaju, susjedstvu naznačenih stvarnosti: dio-cjelina i obrnuto, njegovo djelovanje i rezultat (sinekdoha) i tako dalje.

Druga vrsta polisemije razlikuje se prema ovisnosti određenog i glavnog u značenju. Kada su značenja povezana u riječi, prema njihovoj prirodi razlikuju se tri glavne vrste polisemije: radijalna (sekundarna značenja povezana su s glavnim), lančana (svako značenje povezano je samo s onima koji stoje u blizini), radijalno-lančana (mješoviti tip).

Treća vrsta je asocijativna polisemija, kada su vrijednosti daleko u sadržaju i povezane su samo asocijacijama. Podtip-asocijativno-semantička polisemija, kada su značenja povezana i asocijativno i prema sadržaju sastavnog sastava.

Zašto su homonimija i polisemija jezika neophodni

Ljudska spoznaja, za razliku od bilo kojeg jezika, ima resurs u principu neograničen, gotovo neograničen, a polisemija uvijek odražava i reproducira stvarnost na vrlo općenit način. Ne smijemo zaboraviti na zakone asimetrije znaka i značenja, oni rijetko u potpunosti otkrivaju značenje, pa čak i ponekad ne odgovaraju jedni drugima. Upravo je to glavni uzrok pojave i trijumfa polisemije.

Homonimija je nastala iz gotovo istih razloga - jezična sredstva zahtijevala su obogaćivanje. Štoviše, povijest ne stoji na mjestu, ona se razvija, a svojim tijekom Jezik prolazi kroz promjene. S vremena na vrijeme riječi različitog podrijetla počinju se formalno podudarati jedna s drugom, kako u zvuku, tako i u pravopisu, međutim, u značenju ostaju različite. To su čisto etimološki razlozi. Ali postoje i slučajevi kada tvorbena potreba jezika utječe na pojavu homonima. Stoga su homonimi po prirodi tako heterogeni, iako po sastavu mogu biti i djelomični i potpuni.

Homonimi su cjeloviti i djelomični

Homonimi razlikuju dvije vrste. Potpuni leksički homonimi uvijek su isti dio govora koji se podudara u cijelom sustavu oblikovanja. Na primjer - luk: i onaj koji se jede i onaj iz kojeg se puca ponašaju se jednako u slučajevima, brojevima, bez obzira što s njima radimo.

Djelomični leksički homonimi su suglasničke riječi, jedna od njih nužno će se u potpunosti podudarati s zasebnim oblikom ili s dijelom drugog značenja. Na primjer: niska usta i tigrova usta.