Narodna etimologija: pojam, značenje i primjena u lingvistici

Rječnici kažu da je u lingvistici Narodna etimologija lažno predstavljanje i povezanost zbog narodnih oblika riječi. S vremenom se fiksira na klasični jezik koji se koristi za stvaranje literature. Češće se prepravljaju, reinterpretiraju posuđene riječi. Nešto rjeđe takve se transformacije podvrgavaju vlastitim. Razmotrimo ovu temu detaljnije.

O čemu se radi?

Teško je precijeniti važnost etimologije za razvoj jezika, njegovu strukturu i raznolikost riječi dostupnih govorniku Priloga. Izmjena riječi u okviru fenomena koji se razmatra događa se uzimajući u obzir postojeći obrazac. U ovom slučaju, format izmjene dolazi iz neke izvorne riječi, a ona koja dolazi iz drugih dijalekata češće se transformira. Vrlo često ove dvije riječi nemaju nikakve veze s aspektima podrijetla. Klasični primjeri takve lažne etimologije mogu se nazvati parovi riječi mikroskop-plitkoskop, Bulevar gulvar. Zanimljiv je primjer riječi "špekulant", koja se u svakodnevnom govoru transformirala zahvaljujući glagolu "otkupiti". U narodnom dijalektu možete, kao rezultat toga, čuti riječ "Otkupitelj". Jednako je indikativan i primjer riječi "palisade", koja je u naš jezik došla iz francuskog i izvorno je označavala palisadu ili živicu, uključujući onu napravljenu od živih biljaka. Pod utjecajem jezičnih značajki pojavila se nova kolokvijalna riječ "polu-SAD".

Prilično karakterističan primjer narodne etimologije je fraza "grimizno zvonjenje". Koristi se kada žele opisati zvono koje zvuči skladno, ugodno za ljudsko uho. Kombinacija riječi stvara asocijacije na bobice. Zapravo su korijeni izraza vrlo različiti. U Belgiji postoji grad Mehlen, u drugom čitanju – Malin. U njemu je u stara vremena podignuta prekrasna katedrala i s njom je otvorena obrazovna ustanova za zvonare. Ti su ljudi obučeni za stvaranje lijepe glazbe ugodne uhu uz pomoć zvona. Tako su se pojavili Malinovski glazbenici. Razvoj teme bila je fraza "grimizno zvonjenje".

Narodni jezik - i dalje

Prema iskusnim lingvistima, primjeri narodne etimologije mogu se vidjeti u specijaliziranim znanstvenim radovima. Slični zaključci mogu se naći u materijalima koje je objavio profesor Otkupshchikov. Analizirao je kako je u 18. stoljeću filolog Trediakovski napisao djelo u kojem je razmatrao stanovnike Iberijskog poluotoka. Kao što je lingvist primijetio, vjerojatno je ime ovog naroda (iberi) došlo od riječi "uperi", pomalo iskrivljeno stoljećima. Takva bi riječ mogla proizaći iz činjenice da su zemljopisno živjeli okruženi vodom sa svih strana – kao da su tvrdoglavi morima.

Trediakovski je u svom radu također sugerirao da je Britanija riječ koja također ima slično podrijetlo. Možda je izvorni zvuk bio "bratimljenje", što ima korijene u riječi "brat". Riječ slična u pogledu primjene narodne etimologije je "Skiti". Objasnio ga je Trediakovski kroz glagol "lutati". Prema njegovom mišljenju, nacionalnost se u početku zvala "pustinjaci". Prema njegovoj logici, Turci su tako nazvani, jer je to transformacija riječi "Jurka", što znači da su takvi ljudi brzi, okretni. Svi navedeni primjeri tipična su kolokvijalna etimologija koja je postala akademska znanost i filološka zajednica je shvatila ozbiljno.

Znanost? Istina?

Navedene riječi s narodnom etimologijom imaju i druge stvarne korijene. Ti su primjeri, iako shvaćeni kao akademska znanost, u 18. stoljeću, u razdoblju kada je trediakovski radio, znanstveno područje u našoj moći, posebno na polju lingvistike, bilo je u povojima. Kao što moderni istraživači tog vremena kažu, teško je optužiti Trediakovskog za netočnosti. Štoviše, ne može se reći da su na njega prejako utjecali kolokvijalni oblici i promjene riječi pod utjecajem neknjiževnog jezika. Glavni razlog pogrešaka koje je napravio bila je činjenica da etimologija kao znanost u 18. stoljeću u našoj zemlji zapravo nije postojala. Sukladno tome, svatko tko se pokušao uroniti u ovo područje mogao je jednostavno maštati bez ikakvih ograničenja. Bilo je dovoljno samo objaviti svoje djelo u određenom obliku kako bi ga suvremenici doživljavali kao znanstveno i vrijedno povjerenja. Tako su se pojavili nevjerojatni opusi koji modernoj obrazovanoj osobi često izgledaju lišeni logike i značenja.

Je li moguće izvući zaključke?

Situacija koju je opisao Otkupitelj problemi lingvistike a filologija je dopustila ovom profesoru da sugerira da je upotreba izraza "Narodna etimologija" na ruskom jeziku netočna. Autor je predložio da se fraza smatra neuspješnom, jer pokazuje prezir prema masama. S gledišta Otkupshchikova, to je potpuno nepravedno, jer obični ljudi dugi niz stoljeća nisu bili samo daleko od znanosti, već joj nisu imali priliku približiti se, što znači da ih ne možete kriviti za nedostatak akademskog znanja. Uz to, mnogi se pojmovi koji se odnose na dotični fenomen uopće nisu pojavili ni u okruženju običnih ljudi. Ovaj se argument smatra glavnim i najvažnijim među onima koje je formulirao Otkupshchikov.

Neki stručnjaci za lingvistiku radije koriste "lažnu etimologiju". Narodni i lažni u osnovi su isti fenomen, ali kodirani različitim pojmovima. Alternativna opcija je naivna. Međutim, kako drugi vjeruju, obje su opcije još manje u skladu s razmatranim pitanjem. Naivno nije uvijek lažno, naivnost je svojstvo svojstveno znanstvenoj etimologiji, iako ne uvijek. Narodni je pak gotovo uvijek lažan, ali nije svaki lažni format narodni. Prema tome, kao što je zaključeno od strane trgovaca, nemoguće je zamijeniti ove pojmove jedan s drugim.

Je li moguće preciznije odrediti?

Budući da se lingvistika aktivno razvija, metode znanstvene etimologije, fenomen narodne etimologije danas privlače pažnju mnogih iskusnih znanstvenika. Već nekoliko godina stručnjaci na ovom području razmišljat će o odabiru najtočnije i najtočnije definicije koja bi zamijenila riječ "narodni". Etimologija je dobro ilustrirana brojnim primjerima objavljenim u referentnim knjigama, znanstvenoj literaturi, priručnicima za učenje našeg jezika. Ovdje možete vidjeti primjerke koji pripadaju narodnom obliku etimologije. Često se nazivaju dječjim, pogrešnim oblikom. Riječi sličnog zvuka u različitim izvorima opisuju se različitim pojmovima. Međutim, jezične činjenice koje se razlikuju u prirodi mogu se međusobno izjednačiti. Da bi se uklonila ta zbrka, prema znanstvenicima, potrebno je temeljito preraditi pojmove, razjasniti značenja odabranih riječi i definirati pojmove.

Metodama znanstvene etimologije fenomen narodne etimologije nije lako opisati i okarakterizirati. Granice takve lažne etimologije kao specifičnog fenomena svojstvenog nekom jeziku prilično su nejasne. Prvi put je ferssman upotrijebio dotični izraz. Danas se fraza koristi za opisivanje različitih jezičnih pojava. To uključuje fonetske korekcije-Assi -, disimilaciju i druge. To također uključuje paronimiju, homofoniju. U specijaliziranim znanstvenim radovima može se primijetiti da je takva zbrka karakteristična za mišljenje i Otkupshchikova i Maksimova, kao i Gelgardta. Slične značajke mišljenja izrazili su u svojim jezičnim spisima Kruševski, Derzhavin, Thomson.

Tumačenje: od čega odabrati?

U svojim spisima posvećenim znanstvenoj i narodnoj etimologiji, Otkupitelji su se bavili prikupljanjem različitih varijanti pojmova i definicija kako bi na temelju najveće količine informacija odredili najuspješniju verziju formulacije suštine fenomena. Više je puta govorio o mogućnosti različitih varijanti tumačenja jednog pojma. Definicije koje je otkrio u raznim analiziranim djelima različitih autora dopušteno je, kako je primijetio Otkupitelj, kombinirati tako da je bilo moguće stvoriti ključne definicije koje su dalje primjenjive u znanstvenoj praksi.

Može se reći da je sa stajališta znanstvenog Narodna etimologija varijanta razumijevanja pojedinih riječi čija je morfologija nejasna i nije očita. Moguće je ako riječi nisu svojstvene jednostavne semasiološke asocijacije. Ovu verziju formulacije predložio je Kurtene, podržao ga je Akhmanov. Thomson, Maruso i neki drugi autori predložili su definiranje lažne etimologije kao procesa u kojem se u ljudskoj svijesti jedna riječ povezuje s drugima, kao da joj daje objašnjenje. Bulahovski je razumijevanje formulirao kao tumačenje značenja u varijanti u kojoj nastaju u ljudskoj svijesti, ako osoba nema specijaliziranu obuku iz područja znanosti. Takva je osoba prisiljena shvatiti riječ, stvarajući pojedinačno neovisne asocijacije na nju.

Rječnici i dalje

Prije nego što su se 1999. bavili narodnom etimologijom Buligina i Shmeleva, njegov varijanta tumačenja ova će fraza biti objavljena u rječniku sastavljenom pod vodstvom urednika Ushakova. Ovdje predstavljena interpretacija značajno se razlikuje od svega prethodno formuliranog, iako ima određene tipične značajke. Takve definicije naknadno koristi Rosenthal. Razmatrana vrsta etimologije trebala bi značajno označiti procese promjene, preispitivanja preuzetih iz stranog jezika rjeđe svojstveno vlastitom jeziku riječi. Istodobno, riječi koje zvuče slično uzimaju se kao uzorak, ali postoje u materinjem jeziku. Lažna etimologija uključuje stvaranje semantičkih veza na temelju vanjskih znakova i podudaranja zvukova. Taj se proces odvija bez ikakve pozornosti na stvarnu stvarnost i istinsko podrijetlo.

Navedena definicija prva je u kojoj se dječja i narodna etimologija smatraju fenomenom, u kojem riječ je prepravljena. Kao što kažu moderni lingvisti, filolozi, prerada je glavna, ključna karakteristična kvaliteta lažne etimologije. Međutim, i pojam i njegovo tumačenje izazivaju mnoge kontroverze još od 19. stoljeća. Mnogi znanstvenici smatraju da je fraza odabrana za označavanje fenomena krajnje neuspješna, ali njezina je upotreba ukorijenjena u tradiciji. Danas nije lako Narodna verzija etimologije, ali i morfološke, fonetske, semantičke korekcije određene riječi.

Dodatna terminologija

U području lingvistike postoji nekoliko specifičnih pojmova koji se koriste paralelno s razmatranim i nadopunjuju ga, pojašnjavaju, u nekim slučajevima zamjenjuju. Gelgard je posebno u svojim djelima dokazao, što trebate govoreći "lažna etimologija", jer je to uspješnija opcija. Istodobno, znanstvenik je prepoznao prisutnost unutarnje kontradikcije svojstvene ovoj frazi.

U Kruševskom i Kurtenetu, neki drugi autori mogu vidjeti izraz "Narodna proizvodnja riječi". Međutim, takva definicija nije dobila posebnu distribuciju. Prema mnogim stručnjacima iz područja lingvistike, ovo je fraza najbolje od svega odražava bit i ideju, daje razumijevanje unutarnjeg oblika riječi, deetimologizacije, narodne etimologije. Kurtenet je također predložio da se dotični fenomen Označi kao semasiološka asimilacija.

Lotte može vidjeti izraz "razumijevanje". Objašnjavajući svoj izbor, znanstvenik kaže da se takav fenomen u literaturi posvećenoj lingvistici često karakterizira kao etimologija zbog narodnog, narodnog jezika. U Marusu se može vidjeti fiksacija pod ovim pojmom fenomena koji drugi stručnjaci nazivaju paronimskom atrakcijom. Ali ova se fraza koristi mnogo rjeđe i nije postala široko rasprostranjena. U Akhmanovi možete vidjeti rječnik koji izjednačava ove dvije fraze jedna s drugom. Atrakcija je očita, ali fenomen paronimije kod mnogih izaziva sumnju. Postoje prijedlozi da se u slučaju razmatrane etimologije događaju i druge leksičke transformacije.

Fenomen - i što je unutra?

Narodna etimologija (Njemačke, Rusije i zemalja) nije jednostavan fenomen koji se može smatrati nekoliko vrsta jezičnih transformacija kombiniranih u jedan fenomen. Derzhavin može vidjeti zaključak o prisutnosti tri vrste ove varijante etimologije. Znanstvenici već desetljećima pokušavaju stvoriti klasifikacijski sustav, primjenjivo na riječi čija je pojava posljedica takvog jezičnog fenomena. Na temelju Derzhavinovih Kategorija, prva vrsta je jednostavna apercepcija riječi koja dolazi iz drugog jezika. Istodobno se obrađuje tako da se približi, više poput riječi svojstvenih materinjem lokalnom jeziku. Tako su se pojavili gulvari i otkupitelji.

Sljedeći smjer narodne etimologije je onaj koji dolazi iz strani jezik riječi u kojima se morfologija ispravlja, fonetika se mijenja, semantika se transformira. Derzhavin, opisujući ova vrsta, predložio je razmatranje prednjeg vrta i dresa, kao i katavazije. Takve se riječi s pravom mogu nazvati jednim od najupečatljivijih primjera.

Treći tip u razumijevanju znanstvenika je prava Narodna etimologija, koja pokazuje sposobnost narodnog jezika za kreativnost, odražava njegovu aktivnost. Ovdje je pripisao riječi koje pokazuju sposobnost ljudi da etimologiziraju, objašnjavaju vanzemaljce, ranije nepoznate, kao i svojstvene vlastitom jeziku, ali zastarjele. Glavni zadatak takvog procesa Derzhavin je ukazao na potrebu opisivanja značenja nejasne riječi.

Nije sve tako jednostavno

Problemi terminologije, prisutnost heterogenih pojava i nedostatak metoda za njihovo razlikovanje, miješanje različitih pojava koje nisu međusobno povezane, ukazuju na potrebu obrade pristupa proučavanju teme. Znanstvenici koji se bave ovim područjem, obratite pažnju, da narodna kultura u svom obliku nije poput akademskog pandana. Dakle, pjevanje običnih ljudi u našoj zemlji privlači pažnju proizvodnjom zvuka. Zvukovi koji su karakteristični za takvo pjevanje nemaju nikakve veze s tipičnim Bel cantom. Igračka uopće nije plastična, bliska stvarnosti, već stilizirani predmeti za igre. Bajka nije odraz povijesne stvarnosti moći, već književno stvaralaštvo. Nevjerojatno je koliko primjera narodne etimologije možete pronaći ovdje. Na primjer, iz "ljevoruke" možete saznati o ranije spomenutim sitkoskopima, kao i prelamutu. Postoje i druge znatiželjne i smiješne riječi koje se mogu naći u ovom narodnom folkloru: dlijeto množenja, nimfozorija, pubel.

Bajka je što?

Iz rječnika možete saznati da se folklorna priča naziva žanrom kreativnosti običnih ljudi, koji ima epski karakter, usmeni oblik. To su prozna djela koja govore o izmišljenim događajima. Folklor ima različite zemlje, svaka ima svoj vlastiti. Prozna pripovijest uključuje različite žanrove i brojna djela koja su objedinjena činjenicom da se tekst temelji na nečemu izmišljenom. Bajkoviti folklor suprotnost je vjerodostojnom pripovijedanju, odnosno prozi koja nije bajka.

Gore predstavljeni primjeri narodne etimologije u priči "Ljevak" privlačni su ne samo po tome što pokazuju značajke tvorbe riječi i razumijevanja riječi običnih ljudi. Uz to, daju određeni uvid u samu priču i žanr kojem pripada.

Književna Bajka također je epsko djelo, u mnogočemu slično onome čija je definicija dana malo iznad. Takvo je djelo usmjereno na fikciju, blisko je narodnoj priči, ali ima određenog autora. Takva bajka ima samo jednu mogućnost, nije postojala usmeno do trenutka kada je ovaj autor napisao djelo. Takva je priča slična folklornoj, napisana je u Narodnom pjesničkom stilu, ali može biti didaktička, temeljena na zapletu koji nije prisutan u folkloru.

Folklor-pionir. Književni se pojavljuje znatno kasnije.

A ako je analogija?

Prema nekim stručnjacima iz područja lingvistike, moglo bi se na sličan način pristupiti definiciji onoga što predstavlja narodnu etimologiju. Koju danas razmatramo. U određenoj se mjeri ovaj etimološki format može nazvati narodnom umjetnošću, jer su jednostavni ljudi ti koji tvore nove riječi, mijenjaju postojeće, transformiraju one koji dolaze iz drugih priloga, imajući puno pravo na takve transformacije. Kao što neki vjeruju, ova je definicija neprihvatljiva u znanosti, jer dolazi do miješanja akademske sfere i jednostavnog života, što znanstvenici ne dopuštaju. Istodobno, moramo priznati da je jezično stvaralaštvo drevno područje ljudske aktivnosti, koje je svojstveno čak i onim vrlo malim narodima koji uopće nemaju vlastite lingviste, filologe.

Međutim, ako se narodna etimologija prepozna kao sfera kreativnosti običnih ljudi, to će je automatski premjestiti izvan znanosti. Društvo jednostavno neće moći shvatiti takvu aktivnost kao znanstvenu ako se naziva narodna umjetnost. Etimologija kao pojam označava pripadnost znanosti, stoga, ako se neki proces ne može smatrati svojstvenim znanosti, tada se na njega ne mogu primijeniti riječi koje se koriste samo i strogo u akademskom okruženju. Treba imati na umu da je narodna proizvodnja riječi fenomen usmjeren na fonetski razvoj, semantičku svijest, tvorbu riječi. Osobe koje se bave proizvodnjom riječi nemaju za cilj vratiti povijest određene riječi i nikada nisu težile takvoj.

Zanimljiv primjer

Primjeri narodne etimologije mogu se naći na njemačkom jeziku. Dakle, u davna vremena slavenski ljudi na teritoriju moderne Njemačke osnovali su grad koji se zvao strijelac. Njemačka fonetika zahtijeva čitanje "C" nakon čega slijedi " T " kao "SH". Sukladno tome, riječ se pretvorila u "Strelets". Osim toga, u njemačkom jeziku naglasak mora pasti na prvi slog. To je bio razlog transformacije riječi u "Strelitz". U 18. stoljeću naselje je izgorjelo, izgrađeno je iznova, dodajući nazivu riječ "novo". Tako je nastao grad Neustrelitz. Za Nijemce povijest riječi nije bila previše važna, samo su se na nju primjenjivala jezična pravila. Može li se takav slučaj smatrati narodnom etimologijom? A ako je moguće, koja je varijanta tumačenja pojma primjenjiva? Mišljenja se u vezi s tim razlikuju, ali neki smatraju da je takav primjer prilično indikativan i znatiželjan.

Fleksija

Narodna etimologija, koju je Otkupshchikov smatrao primjerima, prilično je znatiželjna. Konkretno, dat je primjer pojave riječi "Kolomna" koja se koristi za označavanje određenog lokaliteta. Kaže se da je u davna vremena u blizini ovog grada Dmitrija Donskog blagoslovio otac Sergije, koji je potom otišao u selo, ali ga je stanovništvo protjeralo prijeteći svetom čovjeku kolcima. Tada se Sergije požalio da im je došao s dobrim, ali su me dočekali s "kolcem". Tako se pojavilo ime Kolomna.

Slična je priča i s imenom grada Samare. Legende kažu da je nekada postojala mala rijeka, tekla je s Istoka, a sa sjevera je velika rijeka nosila svoje vode do nje. Velika rijeka zahtijevala je od male da se odmakne, vičući joj "uostalom, Ja sam ra!». Potoci su se sudarili, ali mala je rijeka pobijedila, a velika je promijenila smjer trčanja prema zapadu. Tako se pojavila "sama ra", Samara izgrađena u zavoju rijeke.