Arbitraža rada je... Definicija, sastav, svrha, razmatranje radnih sporova i postupak njihovog rješavanja

Svaki zaposlenik ima svoje obveze i prava koja su utvrđena na razini zakonodavstva i mogu biti sadržana u lokalnim dokumentima. U slučaju kršenja prava i legitimnih interesa, svaki zaposlenik poduzeća ima pravo podnijeti zahtjev radnoj arbitraži. To je organ, razmatranje rada sporovi kolektivne prirode.

K karakteristične značajke sukob na razini radnih odnosa može se pripisati: neizvjesnost ishoda spora i različiti ciljevi koje stranke žele postići.

Funkcije organa

Arbitraža u području radnih pravnih odnosa bavi se rješavanjem konfliktnih situacija u gotovo svim područjima pravnih odnosa između poslodavca i zaposlenika, na primjer:

• neisplaćene plaće;
• zaštita rada;
• promjena sustava obračuna plaća;
• utvrđivanje promjena u normama i maržama;
• kašnjenje ili neplaćanje Naknade i tako dalje.

Tijelo ima pravo savjetovati se o načinima rješavanja sukoba i pomirenja stranaka. Ali najvažnija funkcija je rješavanje sukoba u kolektivni radni spor, što je važno za tvrtke u kojima su štrajkovi zabranjeni.

Kada se štrajk ne može održati

Štrajk je krajnja mjera kada stranke nisu uspjele postići dogovor tijekom pregovora. Takva ekstremna mjera ne može se dogoditi u nekim slučajevima:

• ako je u zemlji uvedeno izvanredno ili vojno stanje;
• radnici od posebnog značaja nemaju pravo štrajkati, na primjer, oni koji se bave hitnim medicinskim aktivnostima, traganjem i spašavanjem ili koji se bave sigurnošću zemlje ili obrane;
• radnici komunikacija i prijevoza, odnosno oni koji su zaposleni na polju osiguranja života, ne mogu štrajkati.

U zakonodavnim aktima mogu se postaviti i druga ograničenja. Sporovi se u takvim slučajevima rješavaju na razini Rostruda, u skladu s odredbama članka 404 Vladini Propisi № 324.

Vrste

Stvaranje arbitraže o radu moguće je u dva oblika:

• Privremeni. Stvoren isključivo za rješavanje određenog spora i nužno uz sudjelovanje treće strane-državnog tijela.
• Konstantno. Može rješavati sporove na temelju sporazuma stranaka ili ih je stvorila treća strana radi rješavanja sukoba u području socijalnih i radnih odnosa.

Posebnost radne arbitraže je njezina neobaveznost. Ako stranke u pregovaračkom procesu nisu uspjele postići dogovor, tada ih nitko ne može prisiliti na žalbu na arbitražu. Iznimka od ovog pravila je samo jedna-ako se prema zakonskim zahtjevima u poduzeću ne mogu održati štrajkovi.

Stvaranje

Osnove stvaranja i reguliranja arbitraže pokrivene su u zakonu 92-FZ. Stalno povjerenstvo obično se stvara na inicijativu treće strane. Svi sporazumi koji su postignuti između poslodavca i zaposlenika bilježe se u pisanom obliku.

Prema uputama propisanim u zakonu etapina 92-FZ, stranke pregovaraju o nastalom sukobu i moraju se obratiti Komisiji za sljedeće sporove:

• ako je potpisan protokol neslaganja;
• kada je istekao rok koji je određen za uspostavljanje posrednika;
• ako su stranke potpisale Protokol u kojem se navodi da nisu spremne riješiti spor uz pomoć posrednika.

Povjerenstvo za radne sporove mora se osnovati u roku od 2 dana ako je sukob nastao na razini jednog poduzeća. U slučaju kada je spor na višoj razini, odnosno nastao je na razini cijele gospodarske industrije, komisija se stvara u roku od 4 dana.

Kako izgleda postupak

Razmatranje kolektivnog radnog spora u radnoj arbitraži provodi se u roku od 3 dana ako je sukob nastao unutar poduzeća. Ako je sukob na razini nekoliko organizacija, spor se razmatra u roku od 5 radnih dana (članak 404.

Predstavnici arbitraže imaju pravo tražiti dokumente, obavijestiti stranke i javnost o posljedicama koje mogu uslijediti nakon rješavanja spora.

Na temelju rezultata razmatranja spisa predmeta u sukobu, arbitraža donosi u pisanom obliku odluku koja se prenosi strankama u sporu.

Prva faza

Zapravo je radna arbitraža isti sud. U početku se biraju arbitri poštujući načelo neovisnosti od strana u sporu. Održava se sastanak na kojem se stvara Komisija, određuje se njezin sastav i postupak djelovanja. Obje strane u sukobu potpisuju stvoreni protokol. Nakon toga arbitri pregledavaju spise predmeta, odnosno proučavaju sve dostupne informacije i dokumente.

Komisija poziva predstavnike obiju strana na saslušanje, saslušava njihovo mišljenje. Mogu se pozvati neovisni stručnjaci. Ako se ukaže potreba, lokalne vlasti dobivaju informacije o mogućim socijalnim posljedicama nakon rješavanja spora. Kao rezultat toga, arbitri razvijaju preporuke za rješavanje prevladavajućeg sukoba i sastavljaju protokol koji se kasnije prenosi na obje strane.

Razmatranje radnog spora u radnoj arbitraži zahtijeva od predstavnika Komisije apsolutnu nepristranost i pravednost. Moraju čuvati službenu, komercijalnu i, naravno, državnu tajnu.

Odluka arbitraže može biti savjetodavne prirode ili obvezati stranke na određene radnje. U pravilu, ako se iznesu određeni zahtjevi, tada su u rješenju propisane mogućnosti rješavanja.

U slučajevima kada stvaranje i provedba arbitražnih odluka nije moguća, odluku donosi državno tijelo ovlašteno za rješavanje radnih sukoba. Najčešće u tom svojstvu djeluje služba za rad i zapošljavanje.

Druga faza

U početku se nezadovoljni radni kolektiv obraća sindikatu i iznosi svoje zahtjeve. Sindikat oblikuje sve zahtjeve zaposlenika u jedan dokument i šalje ga poslodavcu. Uprava poduzeća ima 2 dana za razmatranje dokumenta.

Ako uprava organizacije odbije udovoljiti zahtjevima, tada se formira povjerenstvo za mirenje-posrednik, radna arbitraža je najviša instanca. Povjerenstvo se mora sastojati od 50% zaposlenika i predstavnika poslodavca. Ako se u ovoj fazi sukob ne može riješiti, spor već prelazi u drugu fazu. Prije podnošenja zahtjeva arbitraži formira se Protokol o neslaganju.

Zahtjevi arbitra

Arbitraža rada, kolektivni spor-čini se da su razumljivi pojmovi, ali kako pristupiti izboru kandidata za arbitra? Doista, postoje određeni zahtjevi za takvu osobu, i to:

• izvrsno znanje radno zakonodavstvo;
• analitički um;
• sposobnost pregovaranja;
• poznavanje osnova ugovornog postupka;
• sposobnost pažljivog vaganja svih dostupnih činjenica;
• sposobnost održavanja pozitivnog stava ljudi.

Naravno, ovo je samo kratki popis zahtjeva za arbitra, on čak mora biti u stanju zadržati povjerljivost primljenih podataka i nema poseban odnos s jednom od strana, odnosno nema pravo na prihvaćanje darova ili druge naknade.

Da bi se riješili radni sporovi, arbitraža zaista može pomoći u nepristranom rješavanju sukoba i donošenju istinski pravedne odluke. Ali glavno je da obje strane dobrovoljno odluče riješiti spor.

Ako sukob i dalje nije uspio riješiti

Unatoč činjenici da je radna arbitraža zapravo sud, ipak nije uvijek moguće riješiti spor uz njegovu pomoć. U takvim slučajevima stranke u sporu imaju pravo na žalbu redovnom zajedničkom sudu.

Također treba imati na umu da je radna arbitraža namijenjena rješavanju sukoba na razini kolektiva, ali ne i pojedinačnih sporova. Ako određeni zaposlenik ima spor s upravom poduzeća, tada se za takav slučaj neće stvoriti arbitraža, sukob se može riješiti samo pregovorima ili podnošenjem zahtjeva sudu.

Općenito, arbitraža je realna prilika za rješavanje sukoba između osoblja i uprave, posebno u velikom poduzeću, gdje nije moguće ni saslušati tvrdnje svakog zaposlenika.